Pojmovnik

Analiza troškovne učinkovitosti primjenjuje se za utvrđivanje opcije s najboljom troškovnom učinkovitosti za ostvarivanje unaprijed određenog cilja ili kriterija koji se ne može novčano izmjeriti (npr. neki zdravstveni ishodi). Postoje četiri vrste analize troškovne učinkovitosti (razlikuju se prema mjerenju jedinice ishoda).

• Analiza troškova i dobiti (od engl. Cost Benefit Analyis CBA): Mjere se  troškovi i ishodi u novčanoj jedinici te se stoga zapravo ne primjenjuje za procjenu zdravstvenih tehnologija.
• Analiza troška i učinkovitosti (od engl. Cost Effectiveness Analysis CEA): Troškovi se mjere u novčanim jedinicama, ali zdravstvene prednosti mjere se u prirodnim jedinicama (npr. razina krvnog tlaka, razine šećera u krvi ili rezultati specifični za bolest). Radi se o uobičajenoj vrsti analize troškovne učinkovitosti u slučaju procjene zdravstvenih tehnologija.
• Analiza troška i koristi (od engl. Cost Utility Analysis CUA): U ovoj analizi zdravstvene prednosti pretvaraju se u godine kvalitetnog života (QALY). Također se uobičajeno primjenjuje za procjenu zdravstvenih tehnologija.

Analiza minimizacije troškova (od engl. Cost Minimization Analysis CMA):  Uspoređuju se samo troškovi dviju tehnologija. Primjenjuje se samo u nekim posebnim slučajevima kada se može pretpostaviti da su zdravstveni ishodi jednaki. Primjerice, ako se u okviru studije kojom se dvije terapije suprotstavljaju jedna drugoj pokaže da nijedna terapija nije lošija od one druge.⁸

Analiza utjecaja na proračun (od engl. Budget Impact Analysis) primjenjuje se za procjenu dostupnosti nove zdravstvene tehnologije obzirom na ograničenja u pogledu resursa i proračuna u predmetnom kontekstu.  Analiza utjecaja na proračun se sve više smatra važnim, ako čak ne i temeljnim dijelom procjene zdravstvenih tehnologija (od engl. Health technology assessment HTA).²

Mjera zdravstvenog stanja osobe ili skupine ljudi u okviru koje se zdravstvena korist , u smislu duljine života, prilagođava kako bi odražavale kvalitetu života. To znači da se godina aktivnog normalnog života dobivena liječenjem ocjenjuje više od godine života smanjene kvalitete (kao što je stanje iznimne boli ili boravka u bolnici). Često se mjeri u smislu razine sposobnosti osobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, života bez boli i psihičkih smetnji.⁴

Izvanbolnička i stacionarna skrb često se financiraju prema standardiziranim tarifama koje se nazivaju „dijagnostičko-terapijske skupine” (DTS). U okviru tog modela pružatelj zdravstvene zaštite ne može izračunati trošak i za njega ispostaviti račun platitelju tj. osiguravatelju za svaki pojedini slučaj. Zahvati specifični za stanje razvrstavaju se u relativno homogene kategorije („DTS skupine”) koje dobivaju jednak iznos financijskih sredstava. Svakoj šifri DTS-a dodijeljen je  koeficijent koji odražava njezinu razinu troškova. Osnovna je  cijena definirana (i izmijenjena nakon inflacije u području usluga zdravstvene zaštite). Svaki zahvat obračunava se kaovišekratnik njegova koeficijenta  i osnovne cijene.⁹

Osoba, skupina ili organizacija koja ima interes ili brigu  za organizaciju. Dionici mogu utjecati na postupke, ciljeve i politike organizacije ili oni mogu utjecati na druge dionike²³

Dodatni pozitivni učinak liječenja u usporedbi s drugim terapijama (npr. produljenje života, smanjenje boli, poboljšanje funkcioniranja, jači osjećaj dobrog zdravstvenog stanja)¹

Jedan od glavnih pristupa procjeni zdravstvenih tehnologija (HTA): donositelji odluka usmjereni su na utjecaj na proračun i troškovnu učinkovitost tehnologije. Ekonomsko ocjenjivanje predstavlja postupak sustavnog utvrđivanja, mjerenja i vrednovanja  ulaganja i ishoda (prvenstveno novčanih) dviju alternativnih tehnologija/terapija itd. te njihovu naknadnu komparativnu analizu (države u kojima se ekonomsko ocjenjivanje primjenjuje kao pristup HTA--a: Ujedinjena Kraljevina, Južna Koreja, Tajland, Brazil, Turska, Poljska, Mađarska, Slovačka).⁸

Farmaceutski izdaci  obuhvaćaju troškove  za lijekove koji se izdaju na recept i proizvode koji se izdaju bez recepta. U nekim je državama uključena i druga medicinska potrošna roba Troškovi potrošnje lijekova u bolnicama ili drugim zdravstvenim ustanovama nisu uključeni Konačni izdaci  za farmaceutske proizvode uključuju veleprodajne i maloprodajne marže i porez na dodanu vrijednost.¹⁷

Farmaceutska politika grana je zdravstvene politike koja se bavi razvojem, pružanjem i upotrebom lijekova unutar sustava zdravstvene zaštite. Obuhvaća lijekove (inovativne i generičke), biološke proizvode (proizvode dobivene iz živih izvora, za razliku od kemijskih spojeva), cjepiva i prirodne zdravstvene proizvode.

Financiranje javnim sredstvima i javno financiranje odnose se na bilo koja javna financijska sredstva koja se upotrebljavaju za kupovinu farmaceutskih proizvoda za bolesnike ili za naknadu njihovih troškova bolesnicima.

Fond za slučaj bolesti odnosi se na osiguravatelje zdravstvene zaštite. Fondovi za slučaj bolesti mogu se financirati i iz javnog i privatnog izvora.²²

Lijek koji sadrži istu djelatnu tvar kao već registrirani (izvorni) lijek. Formulacija, jačina, način primjene, kvaliteta i djelotvornost generičkog i izvornog lijeka moraju biti jednake.¹²

Broj novih slučajeva bolesti unutar određene skupine ljudi tijekom određenog vremenskog razdoblja (obično 1 godina).⁴

Novi lijek koji sadržava novu djelatnu tvar koju su agencije za lijekove razvrstale kao novu molekularnu cjelinu. Obično je potrebno nekoliko (8 +) godina i znatno financijsko ulaganje prije nego što nova molekula postane lijek. Djelatna tvar inovativnog lijeka ima patentnu zaštitu koja se može razlikovati u različitim državama, uobičajeno traje 20 godina. Do isteka patentnog razdoblja samo  ona tvrtka koja je razvila lijek ima ga pravo proizvoditi.¹⁵

Iznosi potrošeni za ukupnu zdravstvenu zaštitu i/ili njezine razne dijelove koji se financiraju javnim sredstvima.¹³

Izravni trošak predstavlja cijenu koja se može u potpunosti pripisati  primjeni određenih proizvoda ili usluga. Izravni medicinski troškovi povezani su s lijekovima, medicinskim uređajima, dijagnostikom, izvanbolničkom i stacionarnom skrbi, drugim medicinskim zahvatima. Izravni nemedicinski troškovi mogu obuhvaćati prijevoz bolesnika, troškove povezane s posebnom prehranom ili druge nemedicinske zahvate koji su specifični za bolesnika.¹⁰

Zdravstvena skrb koja se pruža na ambulantnoj osnovi, uključujući usluge dijagnoze, savjetovanja, liječenja, zahvata i rehabilitacije. Izvanbolnička skrb ne zahtijeva zadržavanje u bolnici duže od 24 sata, ali može uključivati naprednu medicinsku tehnologiju. Naziva se još i ambulantna skrb. U širem smislu farmaceutski proizvodi i medicinski uređaji dostupni na recept također su obuhvaćeni izvanbolničkim uslugama.

Događaj ili ishod u kliničkim ispitivanjima koji se može objektivno izmjeriti radi utvrđivanja  korisnosti zahvata, intervencije koju se proučava (npr. preživljenje, poboljšanje kvalitete života, ublažavanje simptoma, nestanak tumora)³

Jedan od glavnih pristupa procjeni zdravstvenih tehnologija (HTA): sveobuhvatna analiza u okviru koje se uspoređuju kliničke prednosti dviju ili više zdravstvenih tehnologija. Donositelji odluka općenito su usmjereni na dodatnu kliničku  vrijednost koja određujecijenu ili eventualna ograničenja u financiranju. Ekonomska razmatranja uobičajeno se uvode tijekom pregovora o utvrđivanju cijene (države u kojima se komparativna procjena primjenjuje kao pristup HTA-u: Francuska, Njemačka, Italija, Japan).⁴

Proizvod komparator, usporedni proizvod određen kao farmaceutski proizvod s kojim se proizvod koji se ocjenjuje može zamjeniti u kliničkoj praksi. Komparator ima slične kliničke učinke kao nova zdravstvena tehnologija te se upotrebljava za usporedbu troška i kliničke vrijednosti usvajanja nove zdravstvene tehnologije.⁵

U okviru medicinske struke liječnik obiteljske medicine liječnik je koji liječi akutne i kronične bolesti te pruža preventivnu skrb i zdravstvenu edukaciju bolesnicima. Liječnici obiteljske medicine obično rade u okviru primarne zaštite te predstavljaju prvi kontakt i glavno uporište trajne skrbi za bolesnike unutar sustava zdravstvene zaštite.

Popis osoba koje čekaju na skrb ili liječenje ovisno o dostupnosti bolničkih resursa. Svaki odjel u bolnici vodi zasebne popise te su oni podijeljeni prema vrsti planirane usluge (npr. stacionarna usluga, dnevna obrada slučaja, dnevna bolnica i izvanbolnička usluga).²⁴

Nacionalno zdravstveno osiguranje (NHI) – ponekad se naziva i zakonsko zdravstveno osiguranje – zakonito je proveden sustav zdravstvenog osiguranja kojim se stanovništvo države osigurava od troškova zdravstvene zaštite. Može ga pružati javni sektor, privatni sektor ili kombinacija obaju sektora. Mehanizmi financiranja razlikuju se s obzirom na određeni program i državu. Nacionalno ili zakonsko zdravstveno osiguranje nije jednako zdravstvenoj zaštiti kojom upravlja ili koju financira država, ali obično se uspostavlja nacionalnim zakonodavstvom.

Naknada troškova odnos se na sva financijska sredstva koja javni ili privatni osiguravatelji pružaju bolesnicima u svrhu pokrivanja cijene lijekova u cijelosti ili djelomično.

Neispunjena potreba znači stanje za koje ne postoji odobrena zadovoljavajuća  metoda dijagnoze, prevencije ili liječenja.

Troškovi koji nisu izravno povezani s određenim proizvodim ili uslugama. Neizravni troškovi obično su bitni samo s društvenog gledišta. U medicinskom smislu mogu predstavljati sve proizvode, usluge i druge resurse koji se upotrebljavaju za  dijagnosticiranje ili liječenja ili pri rješavanju nuspojava ili drugih trenutačnih ili budućih povezanih aspekata. Neki primjeri uključuju gubitak prihoda ili produktivnosti, dodatno opterećenje za obitelj ili skrbnike, plaćanja tijekom bolovanja ili troškove povezane s prijevremenim umirovljenjem.⁴

Neto javni farmaceutski izdaci  obuhvaćaju troškove  za lijekove na recept prilagođene za moguće rabate koje plaćaju proizvođači, veledrogerije ili ljekarne. Time nije obuhvaćena potrošnja lijekova u bolnicama ili drugim zdravstvenim ustanovamakao ni proizvodi koji se izdaju bez recepta. Drugim riječima, radi se o novcu koji vlade stvarno  namjenjuju isključivo kupovini lijekova za društvo.¹⁷

Očekivani životni vijek pri rođenju predstavlja prosječno očekivano trajanje životnog vijeka novorođene osobe ako se trenutačne stope smrtnosti ne promijene. Ako stope opadaju, stvarni životni vijek bit će duži od očekivanog životnog vijeka izračunanog pomoću trenutačnih stopa smrtnosti. Očekivani životni vijek pri rođenju jedan je od najčešće upotrebljavanih pokazatelja zdravstvenog statusa.¹⁶

Omjer koji pokazuje dodatni trošak skupljeg ispitivanja ili liječenja, u usporedbi s jeftinijim liječenjem ili izostankom liječenja, podijeljen s razlikom zdravstvenog ishoda, dobivenih godina života prilagođenih za kvalitetu. U okviru ekonomskog ocjenjivanja, vrijednost ICER-a ključni je čimbenik konačne odluke u postupku prihvaćanja ili odbijanja ispitivane nove tehnologije/lijeka.⁴

Relativno mala fiksna ili postotna naknada koju plaća bolesnik po nalogu zdravstvenog osiguravatelja nakon nastanka medicinskog troška (primjerice za rutinski posjet ordinaciji, kirurški postupak ili lijek na recept) koji pokriva zdravstveni osiguravatelj.⁶

Platitelj predstavlja subjekta koji nije bolesnik, a koji financira zdravstvene usluge ili nadoknađuje troškove za njih. U većini slučajeva taj se pojam odnosi na osiguravatelje (npr. HZZO, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) , druge platitelje ili sponzore zdravstvene zaštite (poslodavce ili sindikate).¹⁹

To u osnovi znači ponovna procjena tehnologija koje se već financiraju. Alternativno se za pregled liste lijekova može upotrijebiti i HTA.

Opisuje učestalost određene bolesti ili stanja kod stanovništva, u jednom trenutku ili tijekom određenog razdoblja (uključuje nove i postojeće slučajeve).⁴

Vrijeme tijekom i nakon liječenja bolesti, kao što je rak, tijekom kojeg bolesnik živi s bolesti, ali se ona ne pogoršava. Mjerenje preživljenja bez progresije bolesti u kliničkom ispitivanju jedan je način utvrđivanja koliko dobro novo liječenje djeluje.²¹

Primarna zaštita svakodnevna je zdravstvena zaštita koju pruža pružatelj zdravstvene skrbi. Taj pružatelj uobičajeno djeluje kao prvi kontakt i glavna točka trajne skrbi za bolesnike u okviru sustava zdravstvene zaštite te koordinira drugu specijalističku skrb koju bolesnik može trebati. Primarnu zaštitu bolesnicima uobičajeno pružaju stručnjaci kao što su liječnici primarne zdravstvene zaštite (obiteljski liječnik) ili medicinske sestre. Primarna zaštita može se financirati pomoću raznih oblika financiranja:

• Detaljni katalozi usluga: liječnici obiteljske medicine platitelju izdaju račun za svaku stavku usluge koju pruže bolesnicima.
• Fiksna plaćanja s prilagodbama: liječnici obiteljske medicine primaju fiksnu uplatu po razdoblju s pojedinačnim prilagodbama kako bi se u obzir uzeli iskustvo, lokacija, veličina populacije i drugi aspekti .
• Plaćanja glavarina: liječnici obiteljske medicine primaju naknadu na temelju broja bolesnika koji su kod njih prijavljeni, s pojedinačnim prilagodbama za iskustvo ili lokaciju ili bez njih

Plaćanje po učinku: liječnici obiteljske medicine primaju naknadu, barem djelomično, na temelju svoje djelotvornosti koja se mjeri određenim pokazateljima kvalitete zaštite kao što su stope cijepljenja, pritužbe bolesnika, sudjelovanje u posebnim programima itd.²⁰

Pristup tržištu odnosi se na postupak putem kojeg tvrtka stavlja lijek na tržište kako bi postao dostupan bolesnicima. Pristup se definira kao mogućnost bolesnika da dobije određeni lijek kojeg je proizvođač stavio na tržište, a osiguravatelj uvrstio na Listu lijekova.

Sustavno ocjenjivanje kliničke učinkovitosti i/ili troškovne učinkovitosti i/ili društvenog i etičkog utjecaja zdravstvene tehnologije na živote bolesnika i sustav zdravstvene zaštite. Njezina glavna svrha informirati je donositelje odluka u području zdravstvene zaštite.Postupkom se pruža savjet o tome treba li upotrijebiti zdravstvenu tehnologiju, a ako treba, kako se ona najbolje upotrebljava i koji će bolesnici od nje imati najviše koristi. Procjene su različite, ali u okviru većine razmatraju se zdravstvene prednosti i rizici upotrebe predmetne tehnologije. Njima se također razmatraju troškovi i svi širi utjecaji koje tehnologija može imati na stanovništvo ili društvo.⁴

Iznosi koje su potrošile pojedinačne osobe, skupine, nacije ili privatne ili javne organizacije za ukupnu zdravstvenu zaštitu i/ili njezine razne dijelove.¹³

Skrb za bolesnike čije stanje zahtijeva prijem u bolnicu u kojoj se bolesnici zadržavaju duže od 24 sata.

Udio umrlih stanovnika unutar određenog vremenskog razdoblja, primjerice tijekom jedne godine. Stopa se često izražava kao određeni broj na 1000 osoba. Stopa se često upotrebljava za uspoređivanje ishoda određene bolesti u više država.⁴

Pojam se obično upotrebljava za označavanje sustava ili programa putem kojeg se zdravstvena skrb stavlja na raspolaganje stanovništvu, a financira ga vlada, privatno poduzeće ili oboje. U širem smislu dijelovi sustava zdravstvene zaštite obuhvaćaju: (1) usluge osobne zdravstvene skrbi za pojedinačne osobe i obitelji dostupne u bolnicama, klinikama i sličnim ustanovama; u ordinacijama liječnika te u vlastitim domovima klijenata; (2) javno-zdravstvene usluge potrebne za održavanje zdravog okoliša, kao što je kontrola vode i hrane, reguliranje lijekova te sigurnosni propisi namijenjeni zaštiti određenog stanovništva; (3) obrazovne i istraživačke aktivnosti povezane s prevencijom, otkrivanjem i liječenjem bolesti; i (4) pokrivanje usluga sustava putem treće strane (zdravstvenih osiguravatelja)¹⁴

Sustavno ocjenjivanje postupak je sustavnog utvrđivanja, mjerenja i vrednovanja ishoda dviju alternativnih tehnologija/terapija itd. te njihove naknadne usporedne analize⁸

Odnos između novčanih ulaganja i željenog ishoda, npr.  kao što je odnos između troška zdravstvene tehnologije i njezinih zdravstvenih prednosti. Obično se primjenjuje za iskazivanje povoljnog odnosa.⁷

Vrijeme od datuma dijagnoze ili od početka liječenja bolesti, kao što je rak, tijekom kojeg su bolesnici kojima je bolest dijagnosticirana još uvijek živi. Mjerenje ukupnog preživljenja u kliničkom ispitivanju jedan je način utvrđivanja koliko je učinkovito novo liječenje. Naziva se još i OS.¹⁸

Upravljanje  listom lijekova predstavlja integrirani postupak u okviru kojeg osiguravatelj tj.platitelj, liječnici, ljekarnici i drugi zdravstveni stručnjaci zajedno rade u svrhu promicanja klinički valjanih i troškovno učinkovitih terapija lijekovima i pozitivnih terapijskih ishoda. Učinkovitom upotrebom zdravstvenih resursa mogu se smanjiti ukupni medicinski troškovi, unaprijediti pristup bolesnika povoljnijoj skrbi i omogućiti poboljšana kvaliteta života.¹¹

U medicinskom smislu, utjecaj na proračun odnosi se na financijski utjecaj koji nova zdravstvena tehnologija ima na proračun za zdravstvenu zaštitu.²

Jedan od glavnih pristupa procjeni zdravstvenih tehnologija (HTA): donositelji odluka usmjereni su i na ekonomske i na neekonomske čimbenike tehnologije. Lijek se može neovisno kvalificirati za financiranje na temelju ekonomske vrijednosti i/ili kliničke vrijednosti. Sustavi u kojima se tako odlučuje obično imaju jaku ekonomsku tradiciju, ali u obzir uzimaju i kliničke, etičke ili društvene aspekte. Ne smatraju svi to zasebnim pristupom s obzirom na to da se u osnovi radi o kombinaciji pristupa ekonomskog ocjenjivanja i  usporedneprocjene (države u kojima se primjenjuje višekriterijska kao pristup HTA-u: Kanada, Australija, Nizozemska, Švedska).

Institucija/pojedinačna osoba koja je odgovorna za pokrivanje troškova i izdataka unutar ukupnog proračuna za zdravstvenu zaštitu. Primjerice, u slučaju lijekova to je uobičajeno upravitelj farmaceutskim proračunom (služba za lijekove HZZO-a). U slučaju dijagnostike, to može biti upravitelj dijagnostičkim ili izvanbolničkim proračunom itd.

Mjera vrijednosti određenog zdravstvenog ishoda ili zahvata⁴

Zdravstveni ishodi predstavljaju promjenu zdravstvenog statusa pojedinačne osobe, skupine ili stanovništva što se može pripisati planiranom zahvatu ili seriji zahvata, neovisno o tome je li se takvim zahvatom namjeravalo promijeniti zdravstveni status.⁴