Shizofrenija je složena bolest, ali ona nije poremećaj višestrukih ličnosti, već stanje u kojem bolesnik ima poteškoće u kognitivnim procesima.

Zbog toga često dolazi do neobičnog načina razmišljanja, govora ili ponašanja uzrokovanog psihotičnim simptomima poput halucinacija, deluzija i poremećenog procesa razmišljanja.Može se dogoditi da bolesnici čuju, vide, namirišu ili osjete stvari koje drugi oko njih ne mogu osjetiti (halucinacije), npr. da čuju glasove (što je jedna od najčešćih halucinacija). Osoba s deluzijom čvrsto će se držati uvjerenja da nestvarni predmet postoji, bez obzira na dokaze koji govore suprotno, npr. da im drugi ljudi mogu čitati ili kontrolirati misli ili da će im pokušati nauditi. Budući da njihova slika svijeta može postati iskrivljena uslijed halucinacija i deluzija, oboljeli od shizofrenije često su uplašeni, tjeskobni i zbunjeni. Bolesnik se može „raspasti“ do te mjere da se može bojati samog sebe i plašiti druge ljude u svojoj okolini.

Naše poimanje shizofrenije u prošlosti je bilo prilično polarizirano jer smo oboljele dijelili u dvije skupine: bolesnici „koji su bolesni“ i bolesnici „kojima je dobro“. Međutim, sam pojam „dobrobiti“ nedavno se promijenio te sada uključuje širok raspon stanja, od akutne bolesti do različitih razina funkcioniranja i „dobrobiti“. To također znači da je u bolesnika sa shizofrenijom moguće poboljšanje stanja jer mogu naučiti kako se nositi s bolešću te razviti i/ili ponovno postići svakodnevnu razinu funkcioniranja koja je primjerena za njih. Brojni su faktori koji mogu doprinijeti ovom procesu, a korist od svakog faktora varira ovisno o pojedincu.

Liječenje u pravilu uključuje kombinaciju lijekova i psihoterapije. Terapija lijekovima potrebna je da bi se smanjili simptomi shizofrenije. Psihoterapija može pomoći bolesnicima sa shizofrenijom da bolje razumiju bolest i nose se s njome, što poboljšava njihovo funkcioniranje u društvu i reintegraciju u njega.