Moderni terapijski oblici

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Temelj liječenja shizofrenije neprestana je uporaba pravilno odabranih antipsihotika.

S uzimanjem lijekova treba početi što je prije moguće, a pritom treba odabrati lijek koji će učinkovito smanjiti simptome i istovremeno biti dobro podnošljiv te koji će omogućiti pacijentu pridržavanje stalne i redovite terapije. Postizanje terapeutskog uspjeha bez takvog pristupa nije realno.

Upamtite!

Dugodjelujući lijekovi, koji se uzimaju svaka 2-4 tjedna ili jednom u 3 mjeseca, predstavljaju praktičan oblik liječenja koji olakšava bolesniku  svakodnevno funkcioniranje i pridržavanje režima liječenja.

Farmakoterapija, neovisno o načinu njezine primjene, mora se upotpuniti drugim terapijskim metodama: psihoterapijom, psihoedukacijom i aktivnim radom s bolesnikovom obitelji ili njegovateljem.

Dugodjelujući lijekovi

Istraživanja i svakodnevni život bolesnika dokazuju da što je učestalost uzimanja lijekova veća, razina suradnje je manja i bolesnici će prije odustati od liječenja.

Taj problem osim za shizofreniju vrijedi i za sve kronične bolesti, kao što su dijabetes, hipertenzija i bronhijalna astma. Iz tog razloga današnja farmakologija pokušava osmisliti formulacije lijekova koje će imati što je moguće dulje djelovanje. U Hrvatskoj i ostatku svijeta dostupni su antipsihotični lijekovi s produljenim otpuštanjem.

Upamtite!

Oni kombiniraju značajke prethodno navedenih depo lijekova s prednostima atipičnih antipsihotika.

Ulje se više ne upotrebljava kao otapalo u tim lijekovima (zamijenjeno je vodom za injekcije) te je stoga bol prilikom primjene mnogo manja nego pri primjeni klasičnih depo lijekova.  Injekcije se također primjenjuju intramuskularno, ali u slučaju nekih lijekova pacijent može birati mjesto ubrizgavanja: stražnjica ili ruka.

Uz sporootpuštajuću aktivnu tvar, jednaku onoj korištenoj u oralnim antipsihotičnim lijekovima, koncentracija serumskog lijeka održava se na jednakoj razini. Koncentracije su ipak niže od koncentracija dobivenih primjenom oralnih lijekova, što sprječava nuspojave koje se mogu pojaviti pri uporabi lijeka u ovom obliku (npr. umjereni ekstrapiramidni simptomi ili simptomi povećane razine prolaktina). Injekcije se primaju svaka 2 - 4 tjedna do jednom u 3 mjeseca jer koncentracija lijeka ostaje stabilna tijekom tog vremenskog razdoblja. Stoga bolesnik ne mora razmišljati o dnevnoj dozi lijeka.

Dobro je znati...

Uporaba antipsihotika s produljenim otpuštanjem uvelike olakšava nastavak liječenja, produljuje razdoblja remisije i značajno smanjuje rizik od povratka bolesti (u odnosu na uporabu iste tvari u dnevnom režimu).

Glavne skupine bolesnika koje mogu imati koristi od zamjene do tada korištenog atipičnog lijeka dugodjelujućim antipsihotikom uključuju:

  • bolesnike koji ne žele biti opterećeni svakodnevnim uzimanjem terapije,
  • bolesnike u ranijim fazama bolesti,
  • bolesnike s čestim povratkom bolesti uzrokovanim lošijom suradnjom pri uporabi atipičnih antipsihotika,
  • bolesnike koji uzimaju oralne atipične antipsihotike koji imaju česte povratke psihoze nepoznatog uzroka,
  • stabilne bolesnike na uobičajenim, oralnim antipsihoticima, koji bi imali korist od primjene dugodjelujućih antipsihotika.

Liječenje dugodjelujućim lijekovima

Dobro je znati...

Svi dugodjelujući antipsihotici primjenjuju se putem intramuskularnih injekcija.

Stražnjica je glavno mjesto ubrizgavanja. U slučaju nekih lijekova bolesnik može birati mjesto ubrizgavanja: stražnjica ili ruka. Injekcije ubrizgava medicinsko osoblje (obično medicinske sestre). Posjeti radi ubrizgavanja moraju se dogovoriti u skladu s preporukama liječnika, ne uzimajući u obzir iznimke, postupak ubrizgavanja ne zahtijeva nikakvu prethodnu pripremu. Medicinsko osoblje obavijestit će bolesnika o posebnim postupcima prije primjene specifičnih sredstava.

Sveobuhvatno liječenje shizofrenije

Sveobuhvatno liječenje shizofrenije, omogućeno unutar uređenog sustava njege za bolesnika, uključuje osim farmakološkog liječenja i psihosocijalnu terapiju, uz podršku bolesnikove obitelji i njegovatelja s jedne strane i socijalnih i zdravstvenih djelatnika s druge.

Ta se terapija ne bavi samo psihopatološkim simptomima i poremećajima kognitivnih funkcija. Poboljšanje psihosocijalnog funkcioniranja bolesnika i osiguravanje prepoznatljive uloge u društvenom životu. Od velike je važnosti da bolesnik i njegova/njezina obitelj prihvate pravilan pristup bolesti.

Da bi ta složena terapija bila izvediva i učinkovita potrebno je sudjelovanje više stručnjaka, uključujući liječnika, medicinsku sestru, psihologa, socijalnog radnika i drugih, kao i dostupnost zdravstvenih ustanova i drugih oblika podrške i skrbi.

Sudjelovanje bolesnika u farmakoterapiji

CEE_SCHIZO_treatment_02_A
Stock photo. Posed by model.

Često se dogodi da se bolesnik koji se suočava s povratkom bolesti ili akutnim simptomima osjeća zdravo i želi zaboraviti bolest; takvom je bolesniku tada teško prihvatiti predložene lijekove ili sudjelovanje u psihoterapiji jer želi da se prema njemu/njoj odnosi kao prema normalnoj, zdravoj osobi.

Cilj prijedloga preventivnog liječenja, čija je svrha sprečavanje povratka bolesti, nije ni u najmanjoj mjeri i dalje doživljavati tu osobu kao bolesnika. Cilj je takve terapije, nakon doživljene epizode psihoze ili depresije, pružiti pogođenoj osobi, kao nekome podložnom povratku bolesti, mjere za sprečavanje tog povratka, kao i potrebno znanje o primjeni mjera.

Upamtite!

Liječenje čiji je cilj sprečavanje povratka bolesti ne smije postati prepreka, nego podrška za normalan život. Međutim, to zahtijeva aktivno sudjelovanje i suradnju bolesnika. 

Terapeuti sve više pokušavaju uključiti bolesnika u donošenje odluka povezanih s njegovom/njezinom terapijom. U početku bi trebalo u potpunosti slijediti mišljenje liječnika u pogledu liječenja. Nakon nekog vremena, zajedno s povećanom svijesti bolesnika, koji imaju različita iskustva s propisanim lijekovima, bolesnici postaju u određenoj mjeri stručnjaci za svoje liječenje i mogu predložiti najbolju metodu liječenja svojemu liječniku.

Dobro je znati...

Bolesnik koji je stekao znanje o svojoj bolesti razumjet će potrebu za terapijom i moći će precizno izraziti probleme povezane s bolesti, kao i prijaviti nuspojave primljenih lijekova.

Poznavanje mehanizama djelovanja lijeka olakšava bolesniku nastavljanje propisane terapije, čak i kada se pojave nuspojave.

Znate li...

Važno je da bolesnik zajedno sa svojim terapeutom odredi ciljeve terapije i metode za njihovo postizanje. Uspostavljanje odgovarajućeg dijaloga između bolesnika, njegovatelja i terapeuta povećava šanse za uspješnu suradnju u terapiji.

To je od ključne važnosti jer svaki prekid liječenja ili namjerno odustajanje od uzimanja lijeka može poništiti pozitivne rezultate ranijeg liječenja te negativno utjecati na zdravlje bolesnika.

Prikaži više