Pravila liječenja mentalnih poremećaja

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Osnovna pravila koja se moraju slijediti u liječenju mentalnih poremećaja i bolesti su sljedeća:

  • rana identifikacija simptoma i intervencije radi sprječavanja napredovanja poremećaja,
  • odupiranje ponovljenim epizodama bolesti,
  • samostalni odabir metoda liječenja i višestran pristup,
  • edukacija pacijenta i njegove/njezine obitelji i njihovo aktivno sudjelovanje u liječenju,
  • podrška u liječenju i sudjelovanje u obiteljskom i društvenom životu,
  • prednost kućnog nasuprot bolničkog okruženja za primjenu terapije.

Rana dijagnoza i liječenje mentalnih poremećaja

Rano prepoznavanje signala koji ukazuju na pogoršanje mentalne uravnoteženosti, koje prati neposredno traženje zdravstvenog i psihološkog savjetovanja. Signali koje treba zabilježiti i o kojima se treba savjetovati s liječnikom ili psihologom vrlo su različiti i mogu se pojaviti pojedinačno ili istovremeno.

Potrebno je obratiti pozornost na sljedeće simptome

  • stanje napetosti,
  • stanje tjeskobe, straha,
  • umor,
  • osjećaj obeshrabrenosti,
  • nezadovoljstvo životom,
  • pretjerana razdražljivost, nasrtljivost,
  • gubitak ili promjena interesa,
  • poteškoće u komunikaciji s drugim osobama,
  • čudne i/ili nejasne izjave i ponašanja,
  • osjećaj izgubljenosti,
  • strah od nejasne opasnosti,
  • izgubljen osjećaj sigurnosti,
  • gubitak samopouzdanja,
  • povećana sklonost povezivanju činjenica ili događaja, čak iz daleke prošlosti,
  • poremećaji spavanja (problemi s usnivanjem, plitak i isprekidan san, noćne more, buđenje rano u jutro, smanjena ili povećana potreba za snom),
  • promjene apetita,
  • poboljšanje ili pogoršanje raspoloženja /osjećaja dobrog stanja,
  • povećanje ili smanjenje aktivnosti,
  • teško ili jednostavno, naglo donošenje odluka,
  • neobični slušni, vizualni, dodirni osjeti: tutnjava, pucketanje, bljeskovi, glasovi nepostojećih osoba, struje, valovi, promijenjeni mirisi i okusi.

Dobro je znati...

Ti simptomi mogu biti posljedica iscrpljenosti, stresa, somatske bolesti ili mentalnih poremećaja.

Da bi se simptomi povukli, ponekad je dovoljno odmoriti se, promijeniti ishranu, prilagoditi način života, riješiti neke nesporazume s bliskom rodbinom/prijateljima, riješiti sukob, biti prihvaćen i dobiti emocionalnu podršku. U nekim slučajevima može biti potrebna dodatna podrška stručnjaka, uključujući psihološko ili psihoterapeutsko savjetovanje ili interno neurološko, endokrino ili psihijatrijsko liječenje. 

U ranoj fazi bolesti liječenje se može pružiti i bez ostanka u bolnici, bez prekida dnevnih rutina ili tijekom bolovanja.

Upamtite!

Rana dijagnoza i liječenje početnih mentalnih poremećaja mogu spriječiti njihovo daljnje napredovanje i pogoršanje, što bi zahtijevalo liječenje u bolnici koje bi se provodilo na psihijatrijskom odjelu bolnice. Svi mentalni poremećaji i bolesti mogu se dijagnosticirati i liječiti izvan bolnice - bilo u ambulanti ili dnevnoj bolnici - pod uvjetom da se njihovi simptomi nisu pretjerano pogoršali te da ne uzrokuju ponašanja koja mogu biti opasna za oboljelog bolesnika ili druge osobe.

Isto vrijedi za ponovljene epizode mentalnih bolesti. Nakon završenog psihijatrijskog bolničkog liječenja, naknadni povratak bolesti, ako do njega dođe, treba se dijagnosticirati i liječiti ambulantno  dovoljno rano da bi se spriječio povratak u bolnicu.

Sprječavanje povratka bolesti

Povratak bolesti može se dogoditi kod određenih mentalnih bolesti čak i nakon uspješnog liječenja; liječena bolest može se opet pojaviti nakon nekoliko mjeseci ili čak godina punog zdravlja.

To se primjećuje u određenim stanjima u skupini shizofrenije, u nekim vrstama depresije (ponovljena depresija) te u bipolarnim (manično-depresivnim) bolestima.

Upamtite!

Uzimanje odgovarajućih psihotropnih lijekova značajno je za sprječavanje povratka bolesti, kao i odgovarajuće vrste psihoterapije i vježbe s psihoedukacijom, odnosno učenje o bolesti, njezinim simptomima, čimbenicima rizika, prodromima povratka bolesti i načinima njihovog kontroliranja.

Uvjeti u okruženju pacijenta također su vrlo važni:

  • atmosfera prijateljstva, dobre volje i prihvaćanja u obitelji i krugu prijatelja i kolega,
  • uređen svakodnevni život,
  • mogućnost poslovne aktivnosti ili bilo koje druge svakodnevne aktivnosti,
  • odgovarajuće iskorišteno slobodno vrijeme,
  • pristup raznim oblicima rekreacije, kulture i zabave.

Svjesno uključivanje  bolesnika u suradnju s liječnikom ili psihologom također je važno za sprečavanje povratka bolesti. Često se dogodi da se  bolesnik koji se suočava s povratkom bolesti ili akutnim simptomima osjeća zdravo i želi zaboraviti bolest; takvom je bolesniku tada teško prihvatiti predložene lijekove ili sudjelovanje u psihoterapiji jer želi da se prema njemu/njoj odnosi kao prema normalnoj, zdravoj osobi.

Cilj prijedloga preventivnog liječenja, čija je svrha sprječavanje povratka bolesti, nije ni u najmanjoj mjeri i dalje doživljavati tu osobu kao bolesnika. Nakon doživljene epizode psihoze ili depresije, cilj je takve terapije pogođenoj osobi, koja je podložna povratku bolesti, osigurati mjere za sprječavanje tog povratka, kao i potrebno znanje o primjeni mjera.

Upamtite!

Liječenje čiji je cilj sprječavanje povratka bolesti ne smije postati prepreka, nego podrška za normalan život. Međutim, to zahtijeva aktivno sudjelovanje i suradnju bolesnika.

Odabir metode liječenja ovisi o dobivenoj dijagnozi.

Ako su mentalni poremećaji znakovi ili posljedice somatske bolesti, npr. tumora mozga, infekcije središnjeg živčanog sustava, prenapetosti, anemije, hormonalnih poremećaja (hipo- ili hipertireoze, hipo- ili hiperadrenalizma, hipo- ili hiperparatireoidizma), liječenje mentalnih poremećaja uključuje liječenje osnovne somatske bolesti (kirurški zahvat, primjena antibiotika, hormonalni spojevi, lijekovi za kontrolu krvnog tlaka, lijekovi za anemiju), moguće u kombinaciji s psihotropnim lijekovima.

Međutim, u liječenju mentalnih poremećaja i bolesti koje nisu povezane s nekim somatskim bolestima upotrebljavaju se biološke i psihosocijalne metode.

Biološke metode:

  • farmakoterapija,
  • elektrostimulativna terapija,
  • fototerapija.

Psihosocijalne metode:

  • psihoterapija,
  • socioterapija,
  • obuka,
  • radna terapija.

Prethodno navedene metode ne isključuju jedna drugu nego se međusobno nadopunjuju. Pri kombiniranju metoda iste treba prilagoditi vrsti poremećaja, fazi bolesti te psihološkim, obiteljskim, društvenim i bolničkim problemima bolesnika. Iz toga razloga nužno je sudjelovanje različitih stručnjaka u terapeutskoj grupi, uključujući liječnika, psihologa, socijalnog radnika, psihoterapeuta, radnog terapeuta, medicinske sestre i terapeuta za snalaženje u okruženju

Upamtite!

Razvoj i procjena plana terapije također mora uključivati grupu s više stručnjaka uz sudjelovanje bolesnika i, po mogućnosti, njegove/njezine obitelji.

Aktivno sudjelovanje u liječenju i psihoedukacija bolesnika i njegove/njezine obitelji

Primjena dugoročnog plana terapije - osobito u kroničnih bolesti koje smanjuju funkcioniranje, kao i u relapsima bolesti - zahtijeva svjesno sudjelovanje i aktivnu uključenost bolesnika i njegove/njezine obitelji.

Dobro je znati...

Psihoedukacija podrazumijeva prije svega postupak učenja o bolesti i njezinom liječenju, kako bolesnika tako i njegove/njezine obitelji, te stoga igra vrlo važnu ulogu u psihijatrijskoj terapiji.

Osim toga, psihoedukacija je povezana sa stjecanjem vještina koje omogućavaju korištenje iskustava iz prošlih poremećaja. Ta sposobnost utječe na upravljanje tijekom bolesti i podržava bolje suočavanje sa svakodnevnim životom, unatoč poteškoćama koje prate dotično zdravstveno stanje.

Sposobnost dijeljenja svojeg znanja i iskustava stečenih tijekom bolesti (vlastite ili bolesti člana obitelji) s drugim ljudima, kao i snage i nade za ozdravljenjem ima značajnu ulogu u psihoedukaciji.

Znate li...

Dobro je kada se psihoedukacija koju provodi stručnjak/specijalist izvodi u grupi gdje bolesnici (ili članovi njihovih obitelji) dijele jedni s drugima svoja iskustva povezana s mentalnim bolestima i pružaju jedni drugima podršku i ohrabrenje.

Podrška u liječenju i sudjelovanje u obiteljskom i društvenom životu

Patogeneza je definirana kao postupak razvoja bolesti, zajedno s mehanizmima koji oblikuju njene simptome. Posljednjih desetljeća sve se više pažnje posvećuje postupku ozdravljenja, gdje ojačavanje potencijala za zdravlje i proširenje izvora zdravlja imaju veliki značaj.

Znate li...

Postupak ojačavanja potencijala za zdravlje i proširenja izvora zdravlja naziva se salutogeneza. U salutogenom pristupu izgradnja resursa mentalnog zdravlja jednako je važna kao uklanjanje simptoma bolesti.

CEE_SCHIZO_disease_01_F
Stock photo. Posed by model.

Ulogu "čimbenika jačanja" za mentalno zdravlje imaju:

  • izgradnja dobrih odnosa s drugim ljudima,
  • odgovarajuće korištenje slobodnog vremena,
  • razni oblici sudjelovanja u društvu, zaposlenje, hobi, zabava, sudjelovanje u kulturnom i vjerskom životu,
  • drugim riječima: izgradnja zdravog života neovisno o ili unatoč bolesti.

Upamtite!

Osnova za takav postupak izlječenja je podrška bliske rodbine i pomoć stručnjaka, zajedno s prihvaćanjem bolesti, vraćanjem samopoštovanja i učinkovitosti, kao i nade i smisla za život. Vrlo je važno razviti vještine postavljanja realnih i zadovoljavajućih životnih ciljeva i postizanja zadovoljstva kada se ti ciljevi ispune.

Terapija u kućnom okruženju umjesto u bolnici

Podrška tako shvaćenog liječenja nakon epizode mentalnih poremećaja zahtijeva ispunjavanje nekoliko uvjeta:

  • suradnju bolesnika, njegove/njezine obitelji i terapeutske grupe sastavljene od više stručnjaka,
  • praćenje bolesnika u njegovom/njezinom stvarnom životu,
  • suradnju s nemedicinskim institucijama koje pružaju podršku bolesnicima (socijalna skrb, lokalne vladine institucije, nevladine organizacije, poslovni ljudi s tržišta rada).

Dobro je znati...

Ispunjavanje prethodno navedenih uvjeta moguće je samo u prirodnom okruženju bolesnika. Iz tog su razloga u psihijatrijskoj terapiji poželjni razni oblici liječenja u bolesnikovom okruženju, s težnjom da se liječenje u bolnici smanji na nužni minimum.

Prikaži više