Stigmatizacija i druge prepreke u liječenju mentalnih poremećaja

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Glavne prepreke pri provođenju liječenja mentalnih poremećaja jesu nedostatak znanja i informacija o njihovim simptomima i mogućnostima njihovog učinkovitog liječenja s jedne strane te širenje pogrešnih, negativnih stavova (stereotipi) o mentalnim bolestima u društvu, što dovodi do negativnih stavova prema bolesnicima (stigmatizacija). Osim toga, još uvijek nije dostupno dovoljno različitih jedinica za psihijatrijsko liječenje, osobito u ambulantama, i drugih oblika liječenja u izvanbolničkom okruženju.

Upamtite!

U slučaju mentalnih poremećaja osobiti je problem da je pogođena osoba manje svjesna postojanja bolesti što je bolest više uznapredovala.

To otežava odluku o posjetu psihologu ili liječniku  te odgađa dijagnozu i liječenje. Također smanjuje šansu za brzo kontroliranje simptoma bolesti u njezinoj početnoj fazi. Iz tog razloga članovi pacijentove obitelji imaju veliku ulogu jer bi oni mogli prvi primijetiti neke iritantne izjave ili ponašanja člana njihove obitelji.

Vrlo je važno razmotriti izjave i opažanja bliskih i dobronamjernih osoba punih ljubavi te poslušati njihove savjete da se obratite liječniku ili psihologu, čak i ako sami na sebi i svojem ponašanju ne primjećujete ništa iritantno. Ponekad se dogodi da pacijent postane svjestan da je doživio/doživjela epizodu mentalnog poremećaja tek nakon završetka liječenja.

CEE_SCHIZO_disease_01_D
Stock photo. Posed by model.

Dobro je znati...

Još jedan problem koji odgađa medicinsko savjetovanje i liječenje jest uobičajeno vjerovanje da su mentalne bolesti "gore" od drugih medicinskih stanja. To se također naziva stigmatizacija, tj. javno osuđivanje osobe ili skupine osoba - u ovom slučaju osoba koje pate od mentalnih poremećaja ili bolesti - te odbacivanje takvih osoba u društvenim interakcijama.

U našem društvu još uvijek susrećemo neopravdan negativan stav prema mentalno bolesnim osobama. Bolesti se doživljaju sramotnima i pogođene osobe smatraju se "najgorom vrstom" ljudi.

Ljudi općenito izbjegavaju kontakt s psihijatrom i psihijatrijom zbog straha da će postati "označeni" kao mentalno bolesni (luđaci, idioti), stigmatizirani, ponižavani ostatak života i odbačeni od društva ali i od bliskih članove obitelji. Ti negativni stavovi prema mentalno bolesnim osobama uglavnom su rezultat nedostatka znanja o tim bolestima i njihovom liječenju.

Napredak u medicini od polovice prošlog stoljeća, osobito otkrivanje i plasiranje psihotropnih sredstava s učinkovitim djelovanjem protiv depresije i tjeskobe te učinkom stabilizacije raspoloženja, u potpunosti je promijenilo kliničku sliku, tijek i mogućnosti prognostičke perspektive za mentalne bolesti.

Znate li...

Većina mentalnih poremećaja, koji se dijagnosticiraju dovoljno rano, dok se simptomi nisu pojačali, mogu se učinkovito liječiti bez odlaska u bolnicu.

U slučajevima akutnog, ozbiljnog, uznapredovalog mentalnog poremećaja koji zahtijeva bolničko liječenje vidljivo poboljšanje postiže se za približno dva tjedna, a otpuštanje iz bolnice obično je moguće nakon 4 - 8 tjedana.

Manjak znanja o mogućnostima liječenja u slučaju mentalnih bolesti, popularno uvjerenje u društvu da one nisu izlječive te pogrešni, negativni stereotipi o mentalno bolesnim osobama predstavljaju čimbenike koji ozbiljno sprječavaju liječenje pacijenata, kao i njihov povratak u normalan život u društvu nakon završetka liječenja.

Upamtite!

Strah od mentalne bolesti u mnogo je slučajeva odgovoran za odgođeni početak liječenja, koje se tada primjenjuje kada se bolest već razvila i kada ju je teže izliječiti nego u početnoj fazi.

Ozbiljna je pogreška osoba iz bolesnikova kruga kada se prema neobičnom, ponekad nespretnom ili čudnom ponašanju pacijenta odnose kao prema pokazateljima njegove/njezine loše volje, zle naravi ili zlobe, što otežava odluku o početku liječenja. Simptomi mentalnih poremećaja nisu pacijentova krivica nego patnja.

Upamtite!

Takvog bolesnika ne treba kriviti, prekoriti, kazniti, držat mu prodike, prijetiti mu ili ga omalovažavati.

Bolesniku treba pristupiti s ljubaznošću, prihvaćanjem, razumijevanjem i podrškom. Također je potrebno podignuti mu/joj raspoloženje, pomoći mu/joj povratiti nadu, smanjiti tjeskobu, povećati osjećaj sigurnosti i, naposljetku, uvjeriti ga/je da posjeti liječnika i započne liječenje.

Ti savjeti i prijedlozi također su prikladni za pacijenta osobito kada, zbog emocionalnih poremećaja, iskrivljenog razmišljanja i percepcije, pogrešno i nepotrebno krive sami sebe za simptome bolesti. Takav pacijent gubi nadu i predaje se pretjeranom strahu i tjeskobi, a važno je da zadrži distancu, samoprihvaćanje i nadu.

Prikaži više