Često postavljana pitanja

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS
  • Jesu li shizofrenija i psihoza ista stvar?

    Psihoza je stanje u kojem psihotična osoba doživljava svijet na specifičan način, koji ne predstavlja pravu stvarnost. Shizofrenija ili psihotični poremećaji su pojmovi koji označavaju mnoge različite psihoze s različitim očitovanjem i tijekom. 

    Pojam "shizofrenija" nije jednoznačan u smislu dijagnoze i liječenja te za sobom povlači niz pogrešnih generalizacija i mitova. Shizofrenija, zajedno s drugim psihotičnim premećajima kao što su shizoafektivni i paranoidni poremećaj pripada u veliku skupinu mentalnih poremećaja koji se nazivaju psihoze. Metode liječenja svih psihoza slične su te određivanje psihoze kao shizofrene, paranoidne ili shizoafektivne ne određuje njezin daljnji tijek ili prognozu.

    Da biste naučili više

  • Kada psihoza obično počinje?

    Uobičajena starost pri prvoj epizodi jest razdoblje između 18 i 25 godina, ili u širem smislu između adolescencije i dobi od 40 godina. U slučaju žena prva epizoda obično se događa nešto kasnije nego u muškaraca, što je povezano s neuroprotektivnim (zaštita mozga) učinkom ženskog hormona - estrogena. Prvi simptomi shizofrenije, koji se kasnije dijagnosticiraju kao shizofrenija, često se pojavljuju nekoliko mjeseci ili čak godina prije prvih akutnih simptoma bolesti.

    Ti su simptomi vrlo različiti: to mogu biti simptomi koji se javljaju kod drugih mentalnih poremećaja kao što su neuroza i depresija. U toj fazi bolesnik obično poriče da je bolestan. Iz tog razloga osoba možda neće pristati na liječenje. Što se liječenje prije započne, biti će učinkovitije. Poboljšanje se postiže tijekom liječenja prve epizode shizofrenije, ali za to mogu biti potrebni mjeseci. Stoga psihijatri mogu imati poteškoće s odgovaranjem na sljedeće pitanje bolesnika ili obitelji: "Koliko će liječenje trajati prije nego primijetimo poboljšanje?".

    Da biste naučili više

  • Je li psihoza nasljedna?

    Na određeni način jest, ali važnije bi bilo objasniti što "na određeni način" zaista znači. Čak i ako nitko u vašoj obitelji nije bolovao od shizofrenije, rizik da ćete vi oboljeti je 1:100. Međutim, ako je vaš brat, sestra ili jedan od roditelja imao simptome shizofrenije rizik od oboljenja raste, ali je i dalje malen te iznosi samo 1:10. Osim toga, čak i ako je netko u obitelji bolovao od shizofrenije, a vi ste stariji od 30 godina, rizik od oboljenja i dalje je minimalan. Ako su vaši otac, majka, brat ili sestra bolovali od psihoze, rizik da će vaše dijete oboljeti u budućnosti i dalje je nizak te iznosi 1:30.

    Ako bolujete od psihoze nitko vas neće pokušati nagovoriti da odustanete od vlastitog potomstva, s obzirom da je rizik od shizofrenije za dijete 1:10. Bitno je napomenuti da genetski čimbenici nisu povezani samo s jednim ili nekoliko gena. Znanstvenici pokušavaju pronaći te čimbenike, ali čak i ako ih uspiju identificirati i dalje postoje drugi čimbenici osim genetskih koji su bitni za nastanak simptoma shizofrenije u određenog pojedinca - s obzirom na to da je rizik da će dijete bolovati od psihoze manji od 100%, pa i manji od 50%, čak i ako su oba roditelja bolovala od psihoze te iznosi oko 40%.

    Da biste naučili više

  • Koji drugi čimbenici osim genetskih uzrokuju psihozu?

    Sa sigurnošću se može utvrditi da shizofrenija ili psihoza nisu uzrokovane pogrešnim odgojem ili traumama (bilo fizičkim ili mentalnim) ili "slabosti karaktera". Shizofrenija zasigurno nije kazna za grijehe ili prijestupe, bilo vlastite ili obiteljske. Čimbenici povezani sa stresom ili povećana osjetljivost na stres u roditelja sa shizofrenijom značajni su za pogoršanje bolesti. Veća osjetljivost na stres javlja se također u osoba s drugim mentalnim poremećajima, kao što su depresija ili neuroza. Shizofrenija se obično prati do biološke osjetljivosti (u slučaju te bolesti kada se središnji živčani sustav razvija dođe do greške zbog koje osoba postane osjetljivija na čimbenike shizofrenije od drugih osoba; poremećaji u razvoju mozga mogu biti urođeni ili rezultat zaraze tijekom trudnoće, poteškoća tijekom poroda, meningitisa ili ozljede) i psihosocijalne pozadine (u osoba s predispozicijama; shizofrenija se može razviti kao odgovor na emocionalne probleme zbog velikih životnih događaja, kao što u rastava, smrt bliske osobe ili prekid veze).

    Da biste naučili više

  • Ima li moje dijete shizofreniju?

    Psihotični poremećaji mogu se pojaviti kod nekih osoba koje koriste ili su koristile stimulativne droge ili alkohol, kako tijekom stanja opijenosti, tako i kada se pojave simptomi apstinencije (delirium tremens). Psihozu sličnu shizofreniji sve više uzrokuju stimulativne droge, kao što su amfetamin ili LSD. Iz tog razloga, prisutnost simptoma tipičnih za shizofreniju ne znači nužno da pogođena osoba zaista ima shizofreniju; mogla ih je jednako tako uzrokovati uporaba ili pretjerana konzumacija stimulativnih droga. Najbolji je način za otkrivanje ima li dijete shizofreniju razgovor s nadležnim liječnikom.

    Da biste naučili više

  • Što učiniti ako bolesnik odbija uzimati lijekove?

    Često se dogodi da se bolesnik koji se suočava s pogoršanjem ili akutnim simptomima osjeća zdravo i želi zaboraviti bolest; takvom je bolesniku tada teško prihvatiti predložene lijekove ili sudjelovanje u psihoterapiji jer želi da se prema njemu/njoj odnosi kao prema normalnoj, zdravoj osobi. Cilj prijedloga liječenja, čija je svrha sprečavanje povratka bolesti, nije ni u najmanjoj mjeri i dalje doživljavati tu osobu kao bolesnika. Cilj je takve terapije, nakon doživljene epizode psihoze, pružiti pogođenoj osobi mjere za sprečavanje tog povratka, kao i potrebno znanje o primjeni mjera. Uspostavljanje odgovarajućeg dijaloga između bolesnika, njegovatelja i terapeuta povećava mogućnost za uspješnu suradnju u terapiji. Ako bolesnikovo pridržavanje režima uzimanja lijekova postane problem, potrebno je kontaktirati nadležnog liječnika i razviti plan djelovanja.

    Obitelj i njegovatelji često se osjećaju odgovornima za kontroliranje bolesnikova pridržavanja režima uzimanja lijekova. U tom kontekstu svi ili značajni dijelovi njihove pažnje i komuniciranja s bolesnikom mogu biti usredotočeni na činjenicu pridržava li se bolesnik plana uzimanja lijekova. Ako je to slučaj, bolesnik može početi doživljavati svoju rodbinu kao "zdravstvenu policiju", što može naručiti međusobne odnose i povećati rizik od prestanka terapije i povratka zdravstvenog stanja. Rješenje bi bilo upotrijebiti lijekove s produljenim otpuštanjem koji bi možda spriječili probleme nepridržavanja, pri čemu članove obitelji i bolesnika više ne bi iritiralo pitanje "Jesi li već uzeo/la svoje lijekove?".

    Da biste naučili više

  • Je li liječenje u bolnici obavezno za shizofreniju?

    Većina liječenja odvija se izvan bolnice, obično tijekom bolesnikova boravka kod kuće s obitelji. Međutim, hospitalizacija je ponekad potrebna. Psihijatrijska hospitalizacija za osobe sa shizofrenijom postaje preporučljiva kada dođe do epizode akutne bolesti i:

    • Bolesnik ne može kontrolirati svoje ponašanje do te mjere da postoji osnovan strah da bi bolesnik mogao biti prijetnja za svoju i tuđu sigurnost (ozbiljna opasnost za ljudsko zdravlje i život);
    • Bolesnik ne priznaje da se njegovo stanje pogoršalo, odbija uzimati lijekove i može se razumno pretpostaviti da će se trenutačno stanje bolesnika dodatno pogoršati;
    • Zbog pogoršanja stanja, bolesnik je prestao sa zadovoljavanjem osnovnih potreba, odnosno pacijent spava vani, ne jede i ne pije;

    Shizofreni bolesnik također pati od ozbiljne fizičke bolesti ili osjeća takve nuspojave lijekova da neće biti moguće nositi se s njima bez boravka u bolnici.

    Obično tijekom prve epizode preporučuje se psihijatrijska hospitalizacija koja će omogućiti preciznu dijagnozu bolesti i planiranje daljnje terapije, čak i ako nema prethodno navedenih čimbenika za hospitalizaciju. Međutim, ako hospitalizacija nije potrebna, a rezultati liječenja u ambulanti su razočaravajući, shizofrenom pacijentu može se ponuditi nekoliko privremenih oblika terapije, uključujući dnevnu njegu u bolnici, kućnu njegu.

    Da biste naučili više

  • Kako pomoći osobi koja doživi povratak psihoze?

    Trebali biste napraviti sljedeće:

    • Pomoći osobi da dođe do psihijatra – psihijatri su liječnici za "prvi kontakt" – ne morate imati uputnicu;
    • Osnažite bolesnika u vrijeme pogoršanja shizofrenije ili kada tijekom prve epizode shizofrenije osoba nije svjesna da joj je potrebno liječenje;
    • Naučite što je moguće više o shizofreniji, sudjelujte u psihoedukaciji.
    • Potaknite bolesnika da uzima lijekove ili da se savjetuje s liječnikom u slučaju dvojbe u pogledu terapije.
    • Primijetite znakove upozorenja za povratak bolesti, nemojte ih zanemariti.
    • Pokušajte primijetiti znakove upozorenje za samoubojstvo: većina bolesnika govori o svojim suicidnim mislima i nemojte ih zanemariti; u isto vrijeme zapamtite da čak jedan od deset shizofrenih bolesnika može izvršiti samoubojstvo; tendencija samoubojstvu rezultat je pogoršanja i nestaje s povlačenjem simptoma shizofrenije; objasnite shizofrenoj osobi da je samoubojstvo gubitak za sve, a ne rješenje za probleme; u slučaju jakih tendencija samoubojstvu pozovite hitnu pomoć, umjesto da tražite psihijatra koji je zadužen za bolesnu osobu;
    • Pregovarajte s bolesnom osobom o načinima nošenja s krizama, kako s onima povezanima sa shizofrenijom, tako i onima koje to nisu;
    • Nemojte očekivati previše brzo poboljšanje, ali nemojte se odnositi prema shizofreniji kao neizlječivoj bolesti: nemojte izolirati bolesnu osobu, ali nemojte biti niti previše zaštitnički nastrojeni; tijekom povlačenja većina bolesnika može funkcionirati kao normalne, aktivne osobe u različitim životnim ulogama (član obitelji, prijatelj, zaposlenik, učenik, student);
    • Ako možete, sudjelujte u grupama za samopomoć za osobe sa shizofrenijom i njihove obitelji: na sastancima takvih grupa naučit ćete kako su se drugi nosili s vašim trenutačnim problemima.

    Da biste naučili više

  • Koliko dugo morate uzimati lijekove za shizofreniju?

    Antipsihotici su glavni oslonac u farmakološkom liječenju shizofrenije. Vrlo je važno nastaviti terapiju tijekom povlačenja bolesti, u razdobljima kada se pacijenti obično osjećaju dobro, a pacijent i obitelj mogu pomisliti da farmakološko liječenje više nije potrebno. Dovoljno dugo razdoblje uzimanja navedenih lijekova štiti pacijenta od povratka shizofrenije.

    Uzimanje lijekova nikada ne treba prekinuti prije savjetovanja s nadležnim liječnikom. Redovita i dugoročna terapija antipsihoticima najučinkovitija je metoda sprečavanja povratka bolesti. Trajanje remisije shizofrenije ovisi o broju prethodnih epizoda, reakciji na liječenje, podršci, otpornosti na stres i mnogim drugim čimbenicima. Ako se povlačenje nastavi dovoljno dugo i ne dođe do bilo kakvih stresnih okolnosti ili komorbiditeta, moguće je konzultirati se s nadležnim liječnikom o mogućoj izmjeni ili privremenom prekidu liječenja antipsihoticima.

    Međutim, potrebno je procijeniti rizik od povratka bolesti u odnosu na moguće prednosti. Pojava prvih učinaka antipsihotičnih lijekova očekuje se nakon četiri do šest tjedana terapije. Ako nakon tog vremena ne dođe do vidljivog poboljšanja simptoma, nadležni liječnik obično će se odlučiti za promjenu lijekova. S nekim lijekovima željeni rezultat vidi se još kasnije, nakon dva ili tri mjeseca liječenja. Iz tog razloga liječenje nikada ne treba prekinuti bez odobrenja nadležnog liječnika. Ako je reakcija na trenutačnu terapiju loša, potrebno je savjetovati se s liječnikom.

    Da biste naučili više

  • Možete li nastaviti obrazovanje i/ili posao ako patite od shizofrenije?

    Tijekom posljednjih pola stoljeća ciljevi terapije značajno su se razvili. Prije 50 godina glavni cilj bio je smiriti pacijente, a prije 30 godina cilj je bio smanjiti halucinacije i sumanutosti. Ciljevi su trenutačno mnogo drugačiji i odnose se na tzv. funkcionalnu remisiju, odnosno situaciju kada se osoba koja boluje od shizofrenije vrati na dobru funkcionalnu razinu u obitelji, školi, na poslu, među prijateljima i tijekom aktivnosti u slobodno vrijeme. To je omogućeno dolaskom novih antipsihotika, liječenjem u zajednici i psihosocijalnom terapijom.

    Da biste naučili više

  • Mogu li se shizofrene osobe vjenčati i imati djecu?

    Imati obitelj i biti u obitelji jedan je od osnovnih elemenata ljudskog funkcioniranja. Ne postoje legitimni temelji da bi se tvrdilo da osobe koje boluju od shizofrenije nisu sposobne živjeti u braku ili partnerskom odnosu ili da nisu sposobne imati i odgajati djecu (rizici o nasljednosti bolesti navedeni su u članku Što uzrokuje shizofreniju? u kategoriji Što je shizofrenija i kako se dijagnosticira? pod karticom Shizofrenija). Trenutačne terapijske mogućnosti, uključujući strategije liječenja u bolnici i u društvu, olakšavaju uspostavljanje i održavanje intimnih odnosa.

    Da biste naučili više

  • Što ako ljudi saznaju?

    Ljudi vjerojatno već znaju. Osjećaj srama uzrokovan dijagnozom shizofrenije jednako je čest koliko i nerazuman. To se može pripisati ostavštini prijašnjeg bolničkog pristupa liječenju shizofrenije: samo jedno stoljeće ranije većina shizofrenih pacijenata bila je gotovo trajno hospitalizirana. Čak se i danas mnogi od njih suočavaju s društvenom stigmom i ljudi se srame ili boje otkriti da njihov sin i kći ima shizofreniju. U današnje vrijeme članovi obitelji oboljelih svjesni su da je potrebno mnogo vremena za postizanje povlačenja bolesti, no ponosni su na svaku malu pobjedu svojih voljenih nad bolešću.

    Da biste naučili više

Prikaži više