Što možemo učiniti da bismo pomogli članu obitelji koji boluje od shizofrenije?

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Kada član obitelji dobije dijagnozu shizofrenije, obitelj može imati važnu ulogu u pružanju podrške i odgovarajuće njege oboljeloj osobi.1

CEE_SCHIZO_support_01_D
Stock photo. Posed by model.

Da bismo pružili odgovarajuću podršku članu obitelji sa shizofrenijom, jako je važno razumjeti ovu bolest što je bolje moguće. Nadležni liječnik treba biti spreman odgovoriti na moguća pitanja obitelji u vezi sa shizofrenijom i njezinim liječenjem.

Često se događa da osoba oboljela od shizofrenije nije u stanju komunicirati tijekom liječničke evaluacije. U nekim slučajevima, samo jedan član obitelji svjestan je neobičnog ponašanja ili razmišljanja bolesnika. Iz tog razloga prisutnost takve osobe može biti korisna tijekom posjeta liječniku. Član obitelji bolesnika sa shizofrenijom također može pomoći s obiteljskom anamnezom i lijekovima koje bolesnik uzima.

Članovi obitelji također mogu imati pitanja o lijekovima, njihovim nuspojavama, dugoročnim zdravstvenim rizicima i potrebi hospitalizacije. Može biti korisno da članovi obitelji zapišu svoja pitanja te imaju komad papira i olovku tako da mogu voditi bilješke tijekom razgovora s liječnikom.

  • Literatura

    1. APA Clinical Guidelines. American Psychiatric Association. Practice guidelines for the treatment of patients with schizophrenia. 2004
    2. Falkai P et al. World J Biol Psychiatry 2005; 6: 132-191.
    3. Kendler KS et al. Arch Gen Psychiatry 1996; 53: 1022-1031.
    4. World Health Organization. The World Health Report: 2001: Mental health: new understanding, new hope.
    5. American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. 4th Edition Text Revision (DSM-IV-TR). Arlington: American Psychiatric Publishing Inc. 2000.
    6. Lieberman JA et al. J Clin Psychiatry 1996; 57(suppl 9): 5-9.
    7. Breier A et al. Am J Psychiatry 1994; 151: 20-26.
    8. Robinson DG et al. Am J Psychiatry 1999; 156: 544-549.
    9. National Institute for Clinical Excellence. National Clinical Practice Guidelines Number 82.
    10. Howard R et al. Am J Psychiatry 2000; 157: 172-178.
    11. Angermeyer MC et al. Schizophr Bull 1990; 16: 293-307.
    12. Murray RM and Fearon P. J Psychiatr Res 1999; 33: 497-499.
    13. Lang UE et al. Cell Physiol Biochem 2007; 20: 687-702.
    14. Harrigan SM et al. Psychol Med 2003; 33: 97-110.
    15. Bottlender R et al. Schizophr Res 2003; 62: 37-44.
    16. Lynn Starr h. et al: Comparison of long-acting and oral antipsychotic treatment effects in patients with schizophrenia, comorbid substance abuse, and a history of recent incarceration: An exploratory analysis of the PRIDE study; Schizophr Res. 2018 Apr;194:39-46. doi: 10.1016/j.schres.2017.05.005. Epub 2017 Jun 7
    17. Awad AG et al. Pharmacoeconomics 2008; 26: 149-162.
    18. Keith SJ et al. Psychiatr Serv 2004; 55: 997-1005.
    19. Lieberman JA et al. Pharmacol Rev 2008; 60: 358-403.
    20. Tandon R et al. Psychoneuroendocrinology 2003; 28(suppl 1): 9-26.
    21. Wyatt RJ. Schizophr Bull 1991; 17: 325–351
    22. Robinson DG et al. Arch Gen Psychiatry 1999; 56: 241-247.
    23. Weiden PJ et al. Psychiatr Serv 2004; 55: 886-891.
    24. Koen L et al. Psychosomatics 2007; 48: 128-134.
    25. Novick D et al. Psychiatry Res 2010; 176: 109-113.
    26. Kozma CM et al. Changes in schizophrenia-related hospitalization and ER use among patients receiving paliperidone palmitate. Current Medical Research and Opinion. 2011.27;1603-1611
Prikaži više