Reakcije obitelji na psihozu

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Ne postoje tipične reakcije obitelji na bolest člana obitelji, najčešće djeteta, no transkulturalne studije definiraju spektar tih reakcija, neovisno o činjenici radi li se o prvoj manifestaciji bolesti ili njezinom kroničnom tijeku.

Prvoj psihozi obično prethodi prodromalno razdoblje, tj. razdoblje kada rani znakovi bolesti postaju vidljivi. Nažalost, prilično je teško povezati prve prodrome s bolešću, a njihova je analiza jednostavnija kada se psihoza u potpunosti razvije. Prodromalni simptomi mogu uključivati:

  • znatnu društvenu izoliranost ili potpuno povlačenje (dolazi do „povlačenja u sebe”, slabljenja kontakta s okolinom, teškoća u zapodijevanju prijateljskog razgovora: niz tinejdžera pokazuje te simptome; te su osobine zapravo integrirane u prirodan razvoj čovjeka, stoga identifikacija simptoma bolesti nije jednostavna),
  • neobična uvjerenja ili magijsko razmišljanje,
  • očigledno čudno ponašanje,
  • očigledno zanemarivanje osobne higijene,
  • digresije, prazne riječi, osiromašenje govora s obzirom na sadržaj i učestalost uporabe (ponekad dolazi do prekida u tijeku misli, što cijelu izjavu čini nerazumljivom),
  • poremećen emocionalni život (može se steći dojam da je oboljela osoba postala indiferentna prema svojem okruženju i da njegove/njezine emocije nisu adekvatne za određenu situaciju, npr. veselje u situacijama koje kod drugih izazivaju tugu, ponekad raspoloženje ispunjeno vulgarnim čudnim šalama; gubitak mogućnosti za osjećanje zadovoljstva također može biti uzrok svađa unutar obitelji),
  • gubitak inicijative, interesa ili energije, apatija, na koju obitelj gleda kao na lijenost, što postaje uzrok konflikata unutar obitelji,
  • pogoršano funkcioniranje u raznim društvenim ulogama, teškoće s učenjem,
  • neobična perceptivna iskustva.
CEE_SCHIZO_support_01_J
Stock photo. Posed by model.

Takvo se prodromalno stanje održava prilično dugo, a bolesnik se sve više izolira od okoline. Drugi je mogući tijek da se psihotični simptomi brzo manifestiraju te dolazi do psihotičnog ispada, što u većini slučajeva završava hospitalizacijom pacijenta.

Obitelj na različite načine reagira na takve simptome. Transkulturalne studije definiraju spektar tih reakcija, navodeći prije svega život u nesigurnosti i nerazumijevanju, privrženost (majke), osjećaj gubitka, sve lošije iskorištavanje slobodnog vremena, osjećaj diskriminacije i socijalne dezintegracije, identifikaciju psihijatara kao izvora stigmatizacije, pogoršano funkcioniranje roditelja bolesne djece, te dodatno, viši stupanj tjeskobe i depresije u majki.

Dobro je znati...

Osjećaj srama uzrokovan dijagnozom shizofrenije jednako je čest koliko i nerazuman. On je vjerojatno posljedica psihijatrijskog liječenja u umobolnicama i izolacije kronično oboljelih osoba. Još je prije 100 godina većina bolesnika bila kronično hospitalizirana.

Čak se i danas mnogi bolesnici suočavaju s društvenom stigmom i ljudi se srame ili boje otkriti da njihov sin i kći boluje od shizofrenije. U današnje vrijeme članovi obitelji oboljelih svjesni su da je potrebno mnogo vremena za postizanje povlačenja bolesti, no ponosni su na svaku malu pobjedu svojih voljenih nad bolešću.

Tablica u nastavku prikazuje najčešće reakcije bolesnikovih rođaka na shizofreniju tijekom prve epizode psihoze, nakon suočavanja sa stvarnom slikom bolesti.

Reakcija Tipična rečenica Kakva je stvarna situacija?
tuga, tjeskoba

„Osjećamo se kao da smo izgubili svoje dijete”
„Bojimo se da ćemo ga/je izgubiti ili povrijediti”

Prva epizoda psihoze definitivno ne predstavlja „emocionalnu smrt”; oboljeli sin ili kći bit će ista osoba koju su voljeli i koju i dalje vole roditelji, braća i sestre i partner. Ujedno, prva epizoda psihoze nije uvijek simptom shizofrenije. Može biti riječ o afektivnom poremećaju ili poremećaju nalik shizofreniji ili mentalnom poremećaju koji je posljedica somatskog stanja ili uzimanja psihoaktivnih tvari; nakon odgovarajuće terapije, to može biti jedina psihotična epizoda u životu te osobe.
strah „Jesmo li sigurni ako boravimo s njim/njom pod istim krovom?” Osobe sa psihozom mnogo su manje agresivne od normalnih zdravih osoba. Istodobno, u situaciji „dvostruke dijagnoze”, npr. shizofrenija i simptomi zlouporabe psihoaktivnih tvari (najčešće alkohola), rizik za agresivno ponašanje u bolesnika se povećava.
sram, krivnja, krivljenje samog sebe „Jesmo li mi krivi za to?”
„Što će ljudi misliti o nama?”
„Da si bila bolja majka...”
Problem s osjećajem krivnje tipična je reakcija roditelja na pojavu psihoze u njihove djece, osobito u odnosu majka-sin. Potrebno je jasno navesti da psihoza nije ni kazna ni krivnja, niti je dokaz pogrešaka u odgoju.
osjećaj izoliranosti „Nitko to ne može razumjeti” Što se više znanja stječe o uzrocima psihoze, njezinu tijeku i mogućnostima njezina liječenja, osobito tijekom izmjene znanja i emocija s članovima drugih pogođenih obitelji, to je osjećaj izoliranosti manji
gorčina, poricanje bolesti, poricanje težine bolesti „Zašto se to trebalo dogoditi baš nama?”
„Nije moguće da se to događa u našoj obitelji”
„To je samo epizoda koja će proći i neće ostaviti nikakve posljedice.”
Svaka stota osoba boluje od shizofrenije i ta se epidemiologija održava, stoga je slučaj shizofrenije u skladu sa stalnim trendom učestalosti, a ne posljedica nesretnog prsta sudbine.
ambivalentnost „Toliko smo ga/je voljeli, a on/ona je sada toliko okrutan/okrutna da ga/je više ne želimo uz sebe” Problem otkrivenih osjećaja, koji se pokazuje kroz pretjeranu kritičnost, neprijateljstvo prema bolesnicima i prekomjerno emocionalno uključivanje.
depresija „Više ne možemo ni razgovarati, a da se ne rasplačemo” Depresivna reakcija u takvoj je situaciji prilično razumljiva, no njezina će kontinuiranost samo smanjiti mogućnost da se pomogne oboljeloj osobi i da joj se pruži podrška.
ljutnja „Svjesni smo da je sada njegovoj/njezinoj braći i sestrama potrebna pomoć, a sve vrijeme posvećujemo njemu/njoj” Uključenost braće i sestara u liječenje teška je zbog strahova roditelja, ali i same braće i sestara, od rizika prijenosa shizofrenije s drugog člana obitelji. Međutim, potrebno je zapamtiti da pomoć brata ili sestre dana tijekom prve epizode psihoze može biti jedina šansa za dobivanje pomoći od vršnjaka.
nemogućnost prestanka razmišljanja o toj temi „Za nas ne postoji važniji problem od njegove/njezine bolesti i to će zauvijek biti tako” Tijekom prve će psihotične epizode, slično kao i tijekom pojedinih epizoda pogoršanja, pitanje bolesti dominirati u obitelji, no postupno ga mogu zamijeniti pitanja liječenja, oporavka i prevencije relapsa bolesti.
Prikaži više