Strategije obiteljske aktivnosti u različitim fazama bolesti

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Funkcionalne strategije prilikom prve psihoze i prve hospitalizacije

Prva hospitalizacija jedno je od najtežih razdoblja u životu obitelji sa shizofrenom osobom. To je vrijeme tjeskobe i nesigurnosti, a dijagnoza shizofrenije često se prima kao presuda bez mogućnosti žalbe. Cilj je pacijentova boravka u bolnici uspostavljanje dijagnoze, određivanje medicinskog stanja i planiranje terapije, odnosno primjena odgovarajućeg režima liječenja. Nije uvijek moguće uspostaviti pouzdanu dijagnozu tijekom prve psihotične epizode.

Beskorisne strategije (često destruktivne) Korisne (konstruktivne) strategije
pokušaj pronalaska pogrešaka u odgoju i traženje krivca kontakt s terapeutom i stjecanje znanja o bolesti sudjelovanjem u psihoedukacijskim aktivnostima, uporaba izvora informacija, interneta
donošenje previše naglih odluka koje se odnose na temeljite promjene života, kao što su promjena mjesta stanovanja, posla itd. održavanje dosadašnjih poslovnih aktivnosti, društvenih kontakta, stalnog dnevnog ritma
"čemer i jad" i osjećaj bespomoćnosti, koji u konačnici uzrokuju neurotične simptome poput poremećaja spavanja i koncentracije, vegetativne simptome, lošije raspoloženje održavanje dosadašnjih aktivnosti, prikupljanje opširnog znanja o bolesti, kontakti s terapeutima
pretjeran zaštitnički stav ili emocionalno odbijanje, do kojeg može doći zbog krivnje samoga sebe za bolest psihoedukacija i kontakti s terapeutima
pokušaji uvjeravanja u sumanutosti tijekom bolničkih posjeta prihvaćanje bolesnikova identiteta, izgradnje klime suosjećanja i bliskosti, strpljenje, suradnja s terapeutima: dijeljenje informacija koje su potrebne / korisne za uspostavljanje dijagnoze, raspravljanje o smjernicama za brigu o pacijentu tijekom hospitalizacije i nakon otpuštanja
CEE_SCHIZO_support_01_A
Stock photo. Posed by model.

Dnevna bolnica nakon hospitalizacije

Terapija u dnevnoj bolnici može biti nastavak bolničke terapije, kada bolesnik još nije pokazao akutne simptome, ali i dalje ima funkcionalne probleme i poteškoće s dnevnim aktivnostima. Razni oblici terapije provode se u dnevnoj bolnici, uključujući:

  • farmakoterapiju,
  • individualnu i grupnu terapiju,
  • vježbanje životnih i društvenih vještina i sposobnosti,

Bolesnici čine zajednicu u kojoj igraju razne uloge i uključeni su u razne aktivnosti, kao što su kuhanje, čišćenje ili zajednička organizacija aktivnosti.

Upamtite!

To je razdoblje tijekom kojeg bolesnik nakon hospitalizacije ponovno uči kako biti samostalan. Važno je nastaviti postupak izgradnje samostalnosti i nakon povratka kući. Pretjerana pomoć i izbjegavanje svakodnevnih problema nije pravilan pristup.

Bolesnoj osobi treba pustiti da se sama odvaži na pokušaje i čini pogreške. Primjerice bolesnik treba doći na dogovorene aktivnosti samostalno i na vrijeme, kao i držati svoju sobu urednom.

Razinu težine treba postupno podizati u skladu s poboljšanjem bolesnikova zdravlja. Bolesnika naravno ne treba previše opteretiti zadacima, uzimajući u obzir mogućnost umora, varijacija raspoloženja i depresivnog stanja. Kada se stanje bolesnika popravi, simptomi bolesti bit će drastično slabiji i bolesnik će početi s normalnim društvenim životom kao prije, a moguće je i otpuštanje s odjela.

Doze lijekova obično se smanjuju u odnosu na one koje su se primjenjivale u bolnici. Primjena antipsihotičnog sredstva u obliku injekcija s produljenim otpuštanjem je sigurno rješenje jer omogućava primanje lijeka svakih 2 - 12 tjedana.

Što izbjegavati u slučaju otpuštanja osobe iz psihijatrijske bolnice?

Mnoge osobe s dijagnosticiranom shizofrenijom nakon otpuštanja iz bolnice suočavaju se s pretjeranim očekivanjima rodbine i prijatelja koji žele da "nadoknade izgubljeno vrijeme". To osobito vrijedi za osobe koje su se razbolile prvi put i osobe u prvim godinama bolesti.

Kada se bolesni član obitelji vrati kući, članovi obitelji i bliske osobe često iznose svoja očekivanja o bolesnikovu vrlo dobrom funkcionalnom stanju (čak i boljem od zdravih vršnjaka), nadoknađivanju u svim područjima i poduzimanju mnogih aktivnosti i stvari, primjerice povratku na studij kao najboljem rješenju jer bi mogao/la nadoknaditi izgubljenu godinu ili početku rada kao prije, kao i brzo i istovremeno rješavanje svih problema.  Međutim, takva situacija predstavlja nove probleme jer:

  • takvo savršeno funkcioniranje nije moguće odmah nakon shizofrene epizode i boravka u bolnici,
  • pretjerana očekivanja mogu predstavljati ozbiljan stres za bolesnika i biti jedan od rizičnih čimbenika za naknadno pogoršanje mentalnog stanja.

Zamislimo sljedeću situaciju:

Netko je slomio nogu, bio u gipsu nekoliko tjedana i zatim je gips uklonjen. Hoće li se odmah moći dobro kretati? Hoće li odmah moći trčati? Ne, noga neće odmah biti u potpunosti funkcionalna. Takva osoba treba vremena u kojem će se noga polako vratiti u prethodno stanje. Slično možete razmišljati o osobi otpuštenoj iz bolnice s dijagnozom shizofrenije.

Upamtite!

Epizoda psihoze i boravak u bolnici ozbiljni su događaji u životu osobe. Psihoza dovodi do manje učinkovitog rada mozga na neko vrijeme. Boravak u bolnici često je izvor teškog stresa i velikog napora za bolesnu osobu.

Znate li ...

Je li moguće biti potpuno zdrav odmah nakon takvih događaja? Ne. Sposobnost funkcioniranja (učenje, rad, kontakt s drugim ljudima) postupno će se poboljšavati. Međutim, potpuna sposobnost neće se vratiti odmah nakon otpuštanja iz bolnice.

Kako se onda odnositi prema shizofrenoj osobi?

Važna su sljedeća osnovna pravila ophođenja:

  • Različiti ciljevi takvoj se osobi moraju predložiti postupno, korak po korak.
  • Zahtjevi se moraju prilagoditi trenutačnim mogućnostima otpuštene osobe.
  • Takva osoba također mora odrediti svoje ciljeve za određeno vremensko razdoblje koji su za njega/nju ostvarivi.

Odmah nakon što se razboli i bude u bolnici, bolesnik često može napraviti samo stvari koje ne zahtijevaju velik napor. Ipak, čak i jednostavne aktivnosti mogu od takvih osoba iziskivati značajan napor. Takva se osoba jednostavno ne može istovremeno opteretiti teškim stresom, tjeskobom i strahovima.

To ne znači da je postizanje ambicioznih ciljeva u potpunosti isključeno. Mnoge je ciljeve moguće ostvariti, ali postupno, kako prolazi vrijeme od otpuštanja iz bolnice i u skladu s poboljšanjem bolesnikova mentalnog stanja.

Upamtite!

Suzdržite se od pretjeranih očekivanja koja nisu ostvariva u određenom trenutku.

U razdoblju nakon pojave bolesti i hospitalizacije mora postojati vrijeme za oporavak i postupno poboljšanje – tek nakon tog vremena postat će jasno koliko je bolesna osoba funkcionalna. To vrijeme može jako varirati, a ponekad traje i nekoliko mjeseci.

Dobro je znati...

Pretjerano "poticanje" bolesne osobe u većini slučajeva neće imati pozitivan učinak. Poanta ovdje nije uopće nemati zahtjeve ili očekivanja, samo da ta očekivanja ne budu prevelika tijekom tog razdoblja.

Ako bolesnoj osobi zadamo preteške zadatke, ona ih možda neće uspjeti izvršiti, može se osjećati "beskorisno i beznadno" i zatim može odustati od daljnjeg nastojanja da bude bolje jer se sve čini previše teško (jer on/ona nije uspio/la nešto napraviti).

Ako su očekivanja od bolesne osobe prikladna i ta osoba uspije nešto napraviti (čak i nešto naizgled maleno), to će biti poticaj za poduzimanje daljnjih radnji. Osoba može tada pomisliti: "Ako sam uspio/la ovo, uspjet ću i druge stvari".

Upamtite!

Pratite pravilo "korak po korak" i nemojte primijeniti pravilo "sve odjednom".

Dobro je znati...

Poanta je odrediti realistične ciljeve i imati očekivanja koja su izvediva u određenom vremenskom razdoblju. Takav se pristup može isplatiti u budućnosti, ali ponekad morate čekati te se ne isplati previše požurivati.

Kod kuće s bolesti

Čak i ako su svi simptomi nestali, bolesnik odmah nakon otpuštanja još uvijek nije potpuno zdrava osoba. Shizofrenija obično zahtijeva terapiju do kraja života. Slično kao kod bolesnika s dijabetesom ili nakon tireoidektomije, osobe sa shizofrenijom zahtijevaju neprestano uzimanje lijekova. Njezin je cilj u oporavku spriječiti povratke psihoze koji oštećuju bolesnikov mozak.

Zadatak je njegovatelja pomoći bolesniku vratiti potpuno zdravlje i ostati u stanju remisije. Bolesnik treba polako vratiti samostalnost i iskoristiti mogućnosti svih dostupnih oblika terapije i podrške. Zdravstvenu brigu o pacijentu preuzima liječnik u ambulanti ili liječnik iz sustava brige okoline za bolesnika.

Međutim, samo farmakoterapija nije dovoljna. Domovi za njegu, klubovi bolesnika i drugi oblici terapije moraju se potražiti u lokalnom okruženju; najbolji je način pitati psihijatra u ambulanti.

Dobro je znati...

U tom trenutku složena terapija, podržana u suradnji s bolesnikovom obitelji, donosi vrlo dobre učinke.

Ako se primijeni dovoljno rano, u najboljem slučaju od pojave bolesti, ona otvara mogućnosti povratka na fakultet, plaćenog zaposlenja ili zasnivanja obitelji. Prvih pet godina predstavlja najvažnije razdoblje u tijeku bolesti. Dobro je iskoristiti sve vrste podrške da bi se onemogućio povratak psihoze. Liječnik može preporučiti oblik lijekova od dnevnih tableta do dugodjelujućih formulacija, što može smanjiti pritisak na bolesnika, ali i njegovatelja uključenog u svakodnevnu brigu i kontrolu farmakoterapije.

Upamtite!

Život s bolesnom osobom donosi mnogo problema i pred njegovatelje postavlja sve više izazova.

Da bi se uspješno nosili s tim naporima, njegovatelji se moraju osim o bolesniku brinuti i o sebi. Važno je da njegovatelj nastavi s radom i održi kontakte s obitelji i prijateljima.

Dobro je znati...

Hobi, odmor, ponekad putovanje bez bolesne osobe predstavlja priliku za održavanje vlastitog zdravlja i skupljanje nove, toliko potrebne energije za svakodnevne probleme.

Funkcionalne strategije tijekom prodroma relapsa psihoze i tijekom povrataka bolesti

Kako pomoći osobi koja doživi povratak psihoze? Trebali biste napraviti sljedeće:

  • pomoći osobi da dođe do psihijatra – psihijatri su liječnici za "prvi kontakt", ne morate imati uputnicu;
  • osnažite bolesnika u vrijeme živčanog sloma zbog pogoršanja shizofrenije ili kada tijekom prve epizode shizofrenije osoba nije svjesna da joj je potrebno liječenje;
  • saznajte što je moguće više o shizofreniji, sudjelujte u sesijama psihoedukacije;
  • potaknite bolesnika da uzima lijekove ili da se savjetuje s liječnikom u slučaju dvojbe u pogledu terapije;
  • primijetite li znakove upozorenja za povratak bolesti, nemojte ih zanemariti;
  • pokušajte primijetiti znakove upozorenje za samoubojstvo: većina bolesnika govori o svojim suicidalnim mislima i nemojte ih zanemariti; u isto vrijeme zapamtite da čak jedan od deset shizofrenih bolesnika može izvršiti samoubojstvo; tendencija samoubojstvu rezultat je povratka shizofrenije i nestaje s povlačenjem simptoma shizofrenije; objasnite shizofrenoj osobi da je samoubojstvo gubitak za sve, a ne rješenje za njihove i vaše probleme; u slučaju jakih tendencija samoubojstvu pozovite hitnu pomoć (birajte 194),  umjesto da tražite psihijatra koji je zadužen za bolesnu osobu;
  • pregovarajte s bolesnom osobom o načinima nošenja s krizama, kako s onima povezanima sa shizofrenijom, tako i onima koje to nisu;
  • nemojte očekivati previše brzo poboljšanje, ali nemojte se odnositi prema shizofreniji kao neizlječivoj bolesti: nemojte izolirati bolesnu osobu, ali nemojte biti niti previše zaštitnički nastrojeni; tijekom remisije većina bolesnika može funkcionirati kao normalne, aktivne osobe u različitim životnim ulogama (član obitelji, prijatelj, zaposlenik, učenik, student);
  • ako možete, sudjelujte u grupama za samopomoć za osobe sa shizofrenijom i njihove obitelji: na sastancima takvih grupa naučit ćete kako su se drugi nosili s vašim trenutačnim problemima.

Kada se psihoza vrati...

Dobro je znati...

Mnogo mladih osoba nakon prve psihotične epizode vjeruje da je to bilo neobično iskustvo koje se neće ponoviti. Dok su za druge bolesnike doživljene halucinacije i sumanutosti bile mnogo stvarnije, tako da oni čak ni nakon povlačenja simptoma i otpuštanja iz bolnice ne mogu kritički sagledati to iskustvo i ostati u svome svijetu, mijenjajući tako istinu o svojoj bolesti. Oba su pristupa povezana s brzim prekidom liječenja nakon otpuštanja iz bolnice.

Prema podacima iz registra pacijenata Finish register of patients objavljenog 2013. godine čini se da gotovo polovica pacijenata hospitaliziranih zbog prve psihoze prekine farmakoterapiju već tijekom prvog mjeseca nakon otpusta. Gotovo 8 od 10 otpuštenih pacijenata vraća se u bolnicu unutar jedne godine sa simptomima relapsa.

Upamtite!

Osiguran nastavak terapije antipsihoticima najpouzdaniji je način sprečavanja psihoze te se stoga pozornost sada usmjerava prema nastavku farmakoterapije i svim drugim oblicima terapije koji pomažu u pridržavanju režima uzimanja lijekova.

Nažalost, osobe sa shizofrenijom pokazuju hipersenzibilnost na stres te stoga svaka vrlo emotivna situacija, bilo negativna ili pozitivna, može dovesti do povratka bolesti. Promatranje pacijenta i primjećivanje prvih simptoma povratka bolesti može spriječiti progresivno pogoršanje i novu hospitalizaciju. 

Međutim, ponekad se psihoza vrati unatoč najvećim naporima. Obično je nova hospitalizacija dulja i bolesnik više nije sposoban vratiti se na funkcionalnu razinu kao prije psihoze. Neki od simptoma mogu ostati prisutni u bolesnika. Što tada učiniti?

Upamtite!

Suradnja između bolesnika, njegovatelja i terapeuta i dalje je važna. Složena terapija i razni oblici rehabilitacije mogu značajno poboljšati bolesnikovo zdravstveno stanje.

Strategije za ponašanje obitelji tijekom prodromalnih razdoblja nadolazećeg povratka psihoze.

Beskorisne strategije (često destruktivne) Korisne (konstruktivne) strategije
svađa: "Prestao si uzimati lijekove još davno i to je bila katastrofa. Opet ćeš se razboljeti. Zašto to želiš opet učiniti sebi?" pokazivanje razumijevanja: "Razumijem da možda osjećaš nuspojave nakon lijekova, ali što će se dogoditi ako opet prestaneš s liječenjem. To ovisi o tebi, ali prisjeti se kako je bilo posljednji put."
ljutnja, zloba: "Rekao sam ti jučer da moraš otići liječniku. Tvoj je problem što si zaboravio na kontrolne preglede. Ne mogu sve pamtiti za tebe!" mirna rasprava: "Razgovarajmo o tome što učiniti da bi zapamtio svoje posjete liječniku."
kritiziranje: "Lijen si. Napravi nešto. Samo ležiš i pušiš cijeli dan" konstruktivna razmjena izjava: "Razgovarajmo o tome kako napraviti plan za današnje aktivnosti"
držanje prodika: "Kreći se malo, izađi s ljudima, znaš da ne smiješ piti alkohol, opet ćeš završiti u bolnici" slušanje i postavljanje ohrabrujućih pitanja: "Jučer si bio vani s prijateljima. Kako je bilo? Kako to da si pio alkohol? Što si mogao učiniti umjesto toga?
promjena teme: "Ne vidim nikakav problem. Što želiš za večeru?" slušanje i postavljanje ohrabrujućih pitanja. "Razumijem da imaš problem. Kako bi ga htio riješiti?"

Strategije za ponašanje obitelji tijekom povratka psihoze (psihotično razdoblje)

Beskorisne strategije (često destruktivne) Korisne (konstruktivne) strategije
biti neprijatelj: "Ustani iz tog kreveta, napravi nešto sa sobom!" biti saveznik, razumijevanje, slušanje: "Slušaj, stvarno sam zabrinut za tebe, mogu li ti kako pomoći?"
udaljavanje: "Neću razgovarati s tobom ako se budeš tako ponašao, beznadan si!" nuđenje vremena i prostora: "Vidim da si tužan, možda ti treba malo prostora? Otići ću u drugu prostoriju i dati ti malo vremena"
zastrašivanje: "Ako se budeš tako ponašao smjestit ću te u bolnicu!" pronalaženje razumnih granica: "Mislim da bi trebao još jednom razmisliti o ponašanju kao što je šetanje po parku po noći"
eskalacija situacije: "Nema smisla, zašto bih dodavala otrov u jelo? Kako glupa ideja, prestani se zafrkavati i pojedi večeru!" ublažavanje problema: "Zar stvarno misliš da je hrana otrovana? Sigurno si stvarno uplašen. Idemo u kuhinju, možda ćeš tamo pronaći nešto sigurno"
percepcija problema kao nečega osobnog: "Kako to možeš reći, moje jedino dijete me optužuje!" biti objektivan: "Vidim da si uzrujan i slomljen i govoriš mi stvari koje nikad ne govoriš. Pokušajmo se smiriti i poslije ćemo razgovarati o tome"
Prikaži više