Svakodnevni život sa shizofrenim bolesnikom

POŠALJI KAO E-MAIL
Preuzmi
ISPIS

Svakodnevni život članova obitelji i ostalih osoba bliskih shizofrenim bolesnicima može biti ispunjen konstantnim strahom od ponovne pojave pshoze i od poremećenog funkcioniranja oboljele osobe povezanog s kroničnim simptomima.

Strahovi, tjeskoba i posebna vrsta opreza i percepcije neugodnih signala mogu svakodnevno biti prisutni u životu bolesnikove rodbine.

Dobro je znati...

Višegodišnji život uz kronični stres, tjeskobu i oprez bez ikakve perspektive za poboljšanje iskustvo je koje je štetno za članove bolesnikove obitelji te koje ozbiljno utječe na njihov odnos s oboljelim članom obitelji.

Strahovi se mogu odnositi na relaps simptoma akutne psihoze tijekom kojeg riječi, ponašanja, agresija i potpuna promjena mentalnog stanja oboljele osobe mogu predstavljati psihološku traumu za njegovu rodbinu. Takva se trauma pohranjuje u emocionalnoj memoriji, a zatim se manifestira kroz strah od relapsa psihoze te od ponovnog proživljavanja iste zastrašujuće i prijeteće epizode.

Sve to izazvalo je prethodno navedeni oprez i povećanu osjetljivost na razne signale u riječima i ponašanjima bolesne osobe, što može ukazivati na ponovljenu psihozu s njezinim traumatskim događajima. Takva povećana osjetljivost tada je teško iznenađujuća. Ona ima razumljivu psihološku pozadinu i također je temeljena na neurobiologiji emocionalnog pamćenja te straha od ponovljene traume.

Kao drugo, svakodnevni život s bolesnom osobom također može biti povezan s mnogo poteškoća s jednostavnim radnjama, kao što su osobna higijena, obroci, provođenje vremena i dnevne obveze. U toj situaciji svako pogoršanje ili poboljšanje funkcioniranja bolesne osobe i suradnje s bolesnom osobom u navedenom opsegu može smanjiti ili povećati razinu stresa za članove obitelji i osloboditi ili oduzeti njihovo vrijeme, mogućnosti i povećati/smanjiti opseg obavljanih aktivnosti (ovisno o tome koliko nadzora je bolesnoj osobi potrebno i koliko je njegovo/njezino ponašanje nepovoljno). 

"Policija za uzimanje lijekova"

U tom kontekstu svi ili značajni dijelovi njihove pažnje i komuniciranja s bolesnikom mogu biti usredotočeni na činjenicu pridržava li se bolesnik plana uzimanja lijekova. Kao što je već prethodno spomenuto, sve se navedeno može shvatiti, u najmanju ruku u kontekstu želje za izbjegavanjem ponavljanja traumatskog događaja iz prethodne psihoze, ali to također može dovesti do situacije u kojoj će uzimanje lijekova ili odbojnost prema lijekovima, kontroliranje pridržavanja liječenja i problem lijekova dominirati međusobnim odnosom bolesne osobe i njegovih/njezinih bliskih članova obitelji.

Znate li...

Ta situacija obično se definira kao "policija za uzimanje lijekova", po usporedbi sa zadaćama policije, pri čemu članovi obitelji, baš poput policajaca, nadgledaju, kontroliraju, nadziru i traže "prijestupe" protiv režima farmakološke terapije. 

Uporabom pojma "policija za uzimanje lijekova" moguće je uvidjeti koliko je težak i ograničen odnos u kojemu jedna strana (obitelj) igra samo jednu, neugodnu ulogu s nadgledanjem, kontroliranjem, traženjem, oprezom i nepovjerenjem, dok je druga strana (bolesna osoba) samo predmet tih aktivnosti (ne uzimajući u obzir činjenicu da u razgovoru o prometnoj policiji vrlo rijetko možemo čuti nekoga kako govori o tome kako se pridržavao prometnih propisa na cesti. Priče su uglavnom o tome kako su izbjegli posljedice svoje nemarnosti. U slučaju bolesnih osoba slična stvar može izazvati otpor i nepridržavanje terapeutskih preporuka, s obzirom da je uzimanje lijekova jedina tema razgovora kod kuće.) 

Dobro je znati...

Sve to ozbiljno sužava psihološki prostor obje strane za bilo kakve bliže odnose ili čak jednostavne ljudske kontakte ili neke zajedničke aktivnosti, koje nisu povezane sa sferom tjeskobe, strahova ili terapije (lijekova).

Upamtite!

Rješenje bi bilo upotrijebiti ubrizgavajuće lijekove s produljenim otpuštanjem koji bi možda spriječili probleme nepridržavanja, dok članove obitelji i bolesnika više ne bi iritiralo pitanje "Jesi li već uzeo/la svoje lijekove?".

U takvoj bi situaciji bilo jasno da se bolesna osoba pravilno liječi, s obzirom da se primijenjeni lijek zadržava dulje vrijeme i ne zahtijeva svakodnevno kontroliranje uzimanja. To može značajno popraviti odnose s članovima obitelji, a istovremeno smanjiti njihov strah od ponovljenih psihotičnih epizoda.

Bolesnik može pokazati manje varijacije raspoloženja i stanja, što također smanjuje razine stresa, opreznost, tjeskobu i čekanje negativnih epizoda za članove obitelji. Važno je sljedeće - to može otvoriti prostor za njihove vlastite aktivnosti (s obzirom da nema potrebe za strogom kontrolom i nadzorom bolesne osobe, članovi obitelji mogu se baviti drugim aktivnostima), kao i prostor za međusobni odnos bez stresnog tereta.

Upamtite!

Za uspješnost liječenja nije bitan samo stav bolesnika koji se liječi od shizofrenije. Veliku važnost ima i stav članova obitelji i prijatelja.

Prikaži više