KLJUČNE TAČKE
Negovatelj ima mnogo uloga osim što pruža negu bolesniku. Negovatelj obavlja različite uloge što omogućava da pacijent dobija sve informacije, podršku i lečenje koje mu je potrebni.
- Donosi odluke
- Zastupa
- Komunicira
Negovatelj unutar porodice suočava se sa zahtevnim poslom koji podrazumeva preuzimanje novih uloga i izazova, jer se potrebe pacijenta vremenom menjaju. Negovatelj preuzima različite uloge tako da pacijent dobije sve informacije, podršku i lečenje koje mu je potrebno. Negovatelji mogu da imaju ulogu donosioca odluka, zastupnika pacijenta i osobe za komunikaciju.
Lekari, staratelji i pacijenti su partneri u donošenju odluka. Da bi se donela odluka potrebno je imati tačne i razumljive informacije. Pacijentima koji boluju od raka je potrebno mnogo informacija. Žele da saznaju kako da očuvaju zdravlje, da znaju sve o pregledima i lečenju, neželjenim efektima i simptomima i rešavanju emocionalnih problema.
Prilikom donošenja odluka o lečenju, negovatelji i pacijenti često žele da imaju dodatne informacija i potražiće pomoć i informacije iz drugih izvora, a ne samo od lekara. Uobičajeno je da pacijenti i njihove porodice urade sledeće:
- Koriste internet za dobijanje više informacija o vrsti raka od kojeg boluje pacijent i o lečenju.
- Proveravaju informacije koje su dobili od lekara.
- Razmatraju druge vrste lečenja ili dopunsku ili alternativnu medicinu.
- Zatraže savet od porodice i prijatelja.
Informacije iz spoljnih izvora su ponekad pogrešne ili se razlikuju od onoga što je lekar rekao. Važno je da dobijete informacije kojima možete verovati i o kojim ćete razgovarati sa lekarom. Većina biblioteka može pomoći u pronalaženju članaka o raku u medicinskim časopisima i informacija o raku koje su pripremljene za pacijente i javnost. Dobra mesta za dobijanje informacija mogu da budu državne institucije i agencije, centri i organizacije za obolele od raka.
Negovatelj unutar porodice zna i razume potrebe pacijenta. Negovatelj postaje zastupnik pacijenta tako što daje informacije timu za zdravstvenu zaštitu. Iako negovatelj ne mora da ima medicinsko obrazovanje, u svakodnevnom kontaktu sa pacijentom dobija važne informacije i prenosi ih timu za zdravstvenu zaštitu. Informacije o simptomima i problemima pacijenta mogu pomoći lekaru u izradi boljih planova lečenja i povećanju šanse pacijenta da mu se zdravlje popravi.
Kao zastupnik pacijenta, negovatelj može da uradi sledeće:
- Razgovara u ime pacijenta sa timom za zdravstvenu zaštitu o potrebama i željama pacijenta.
- Pribavli informacije koje se teško pronalaze.
- Pronađe potrebne lekare i specijaliste.
- Prati promene kod pacijenta i njegove probleme.
- Pruža pomoć pacijentu u postupku lečenja.
- Obavesti tim za zdravstvenu zaštitu o novim simptomima ili neželjenim efektima i zatraži pomoć za lečenje.
- Pomaže pacijentu da uvede zdrave životne navike i da se ponaša na zdrav način.
- Plaća račune pacijenta i vodi računa o zdravstvenom osiguranju
Dobra komunikacija između lekara, pacijenta i negovatelja može da poboljša zdravlje pacijenta i njegovu medicinsku negu. Negovatelj često preuzima ulogu da govori u ime pacijenta, pri čemu pacijent ostaje uključen u donošenje odluka. Dobra komunikacija pomaže i lekaru i negovatelju u dobijanju informacija koje su im potrebne da bi pomogli pacijentu. Lekari treba da znaju šta brine pacijenta, a negovatelji treba da razumeju bolest i mogućnosti lečenja. Loša komunikacija može da izazove zabunu po pitanju načina lečenja. To može uticati na odluku o izboru lečenja i pacijentovu šansu da mu se zdravlje poboljša.
Kulturne razlike između lekara i negovatelja ili pacijenta mogu da utiču na komunikaciju. U nekim kulturama je običaj da se dijagnoza opasna po život ne saopštava pacijentu i da se izbegava razgovor o bolesti. Ponekad se prepušta negovatelju da pacijentu saopšti istinu o ozbiljnoj ili završnoj fazi bolesti. To može da bude stresno za negovatelja i da pojača njegov osećaj usamljenosti i odgovornosti. Negovatelji treba da informišu tim za zdravstvenu zaštitu ako smatraju da kulturna uverenja mogu da utiču na način razgovora o raku i donošenje odluka o načinu lečenja.
